Tiho umiranje ćirilice u Prnjavoru! (FOTO)

Iako ćirilica datira još iz devetoga vijeka, iako predstavlja nacionalno pismo kod nekolicine naroda, kod nas ju je sve ređe vidjeti.

Premda podaci iz 2011. godine kažu da se ćirilicom služi oko 250 miliona ljudi koji koriste ćirilicu kao službeno pismo svoga narodnoga jezika, kod nas je ona postala nešto što se izbjegava u širokom luku. Ulaskom Bugarske u EU, ona je postala sastavni dio novoga Evropskoga poretka, gdje zajedno sa latinicom i grčkim alfabetom čini treće službeno pismo Evrope.

Jedan od temelja nacionalnoga identita Srba je danas nešto što se rijetko viđa u Prnjavoru. I dok se neki narodi poput Bugara i Rusa ponose svojim pismom, te koriste svaku priliku da ga istaknu u pisanju, u štampanju knjiga, novina, u nazivima preduzeća, upotreba slova iz azbuke Vuka Karadžića kao da je postala velika sramota u Prnjavoru. Osim javnih institucija gdje postoje višejezični natpisi među kojima je i ćirilčni, nazivi firmi su uglavnom napisani latiničnim pismom.

Iako Prnjavor krasi njegovo nacionalno šarenilo na osnovu koga je i prozvan „Malom Evropom“, stanovništvo koje čini njegovu većinu nema priliku da vidi svoje pismo u nazivima firmi, i to ne krivicom nekoga drugog već svojom vlastitom krivicom. Jedna od rijetkih firmi koja dugi niz godina posluje u Prnjavoru, a koja nije pobjegla od svoga pisma je pekara „Cvijeta” koja je i na svom pismu istakla naziv svoje firme. Dok drugi na ovakve stvari i ne pomišljaju. I dok se na pomenutoj firmi jedino mogu vidjeti nazivi koji su istaknuti na oba jezika, druge su krenule nekim drugim putem, odričući se svoga pisma, uskraćujući time mogućnost i ostalima da pročitaju slova svoga pisma na javnim mjestima.

Kada upitate vlasnike firmi zašto u njihovim nazivima, na omotima njihovih prozivoda nema ćiriličnih natpisa, kao odgovor se najčešće dobije opravdanje kako njihove proizvode kupuju i drugi, te kako se plasiraju na široko Evropsko i svjetsko tržište. Kada kupuju i drugi, zar ne kupuju i Srbi, ako kupuju i oni, kada već drugi mogu da čitaju na latinici, zašto i oni ne bi mogli na ćirilici.

Stavovi kako su i ćirilća i latinica srpska pisma, jednosavno ne mogu biti tačni. Ćirilica je jedino i pravo srpsko pismo, dok je latinica samo pismo srpskoga jezika. Pisanje ćirilocom čuva i štiti srpski jezik od priliva stranih riječi, ali pošto se od nje sve više bježi to je i priliv stranih riječi sve veći.

Tako se kod nas više niko ne obrazuje, svi se edukuju, više se kod nas ne izdaju dozvole već licence, više nemamo magistre već mastere.

Ako se svi Prnjavorčani ponose kada ih nazovu „Malom Evropom“, zašto se tako i ne ponašamo, ako je već velika Evropa prihvatila ćirilicu, zašto mi „mali“ bježimo od nje. Ćirilica ne treba da bude stepenik iznad latinice, prava ostalih ne smiju biti ugrožena, ona bi samo trebala biti rame uz rame sa latinicom. Ako već vlasnici firmi u javnost lansiraju samo natpise na latinici, zar je toliko teško da uz latinični bude natpis i na ćirilici. Ako mi sami bježimo od svoga pisma, ako ga se ustručavamo, onda nije ni čudo što smo prikovani za Evropsko dno sa koga se ne pomjeramo, jer ko se još srami svoga pisma, očigledno niko osim nas.

Prnjavor.info – Zoran Ančić