Miris Sredozemnog mora i apeninske vrhove zamijenili su prostorom smještenim u slivu rijeke Ukrine.
Početkom devetnaestog vijeka doselili su se na prostor koji pripada Prnjavoru i tu ostali do današnjih dana.
Malo toga iz domovine su uspjeli ponijeti, a ono stvari što su sa sobom donijeli, nagrizao je zub vremena.
Međutim, ostali su ukusi i mirisi otadžbine, sačuvani su u starim kuvaricama na osnovu kojih i danas u srcu Republike Srpske nastaju tradicionalna italijanska jela. Puževi, daleki našim pojmovima bogate trpeze Italijanima predstavljaju specijalitet.
– Pravimo puževe, pohovane žabe, malo čudno, ali to konzumiramo. Pravimo i puru. S kišom, puževi se bude i izlaze, onda ih kupimo, peremo i nekoliko puta kuvamo – kaže Suzana Tisot iz sela Štivor.
Ipak, italijanska kuhinja ne bi bila potpuna da se ne poigraju sa različitim vrstama brašna.
Polenta – je naziv izvorne italijanskog hljeba divnog ukusa, a pripremljenog na jednostavan način i sa jednostavnim sastojcima.
– Potrebna je voda, koju posolimo, to pustimo da prokuva. Zatim, imamo kuruzno brašno, to sve spojimo – ističe Jozefina Kosarević.
Sem ukusa i mirisa Italije, zajedno sa italijanskom kolonijom doputovale su i narodne nošnje njihovog kraja. Jarkih boja i krutih materijala nose poseban duh prošlosti.
– Štivarsku nošnju, sašile su naše bake, a po pričama njihovih baki i predaka. Nošnja se sastoji od bijele košulje koja može biti ukrašena čipkom ili vezom, zatim duga suknja i prslučić – priča Nadia Rover.
“Prnjavorski italijani” progovorili su srpski ali maternji nikada nisu zaboravili.Pored toga i dan danas trude se očuvati dio kulture i običaja svojih predaka.
U selu Štivor i danas većinsko stanovništvo čine Italijanske porodice koje su to došle prije više od 130 godina. Štivor ali i druga okolna Prnjavorska sela mjesta su u kojima su Česi, Rumini, Poljaci, Ukrajinci pronašli svoj dom.
Prnjavoru to daje jednu posebnost zbog koje je i poznat pod nazivom “Mala Еvropa”.
atvbl.rs
Be the first to comment