STAMENKA – STAMENI TEMELj NAŠE ŠKOLE
Kako smo odavno dio potrošačkog društva, kako se bliži 8.mart, razmišljamo o kupovini cvijeća, poklona, organizovanim proslavama po restoranima, neko i o putovanjima. Čim obradovati: šeficu, direktoricu, doktoricu, učiteljicu, nastavnicu, profesoricu? Polako se gubi smisao ovog značajnog praznika koji treba da bude posvećen poštovanju svih žena koje su u svakodnevnoj borbi sa raznim životnim izazovima.
Neke žene će ostati neprimjećene iako su nedvojbeno zaslužile našu pažnju. Te žene nisu ni direktorice, niti uspješne preduzetnice, političarke, profesorice, doktorice, ali su vijerne supruge, požrtvovane majke, pouzdane, poštene i vrijedne radnice.
Jedna od tih je i naša teta Stamenka. Neki kažu da karakter oslikava ime čovjeka, ko poznaje Stamenku složiće se s tim. Vrijedna, radna, pouzdana – žena koja već 37 godina požrtvovano i profesionalno obavlja svoj posao. Svojim svakodnevnim besprijekornim radom obezbjeđuje da učionice budu čiste i uslovne za učenje naših đaka.
PRVO ŠKOLSKO ZVONO – PRVI RADNI DAN
Radni staž započela sa prvim školskim zvonom u novotvorenoj Osnovnoj školi „ Deveti maj“, 1. aprila, 1979. godine, na posao ju je primio tadašnji direktor Radomir Mikić. Ona je i jedini, od danas zaposlenih 103 radika Osnovne škole „Nikola Tesla“, koji u toj ustanovi radi od prvog dana. Godine su prolazile, generacije učenika dolazile i odlazile, smjenjivali su se nastavnici, direktori, pomoćno osoblje, teta Stamena je jedini svjedok svih dešavanja ove ustanove.
Sjeća se Stamnka svojih početaka – objekat nov, đaka mongo više nego danas, prebrojavalo se dnevno i do 3 200 kifli za đačku užinu. Disciplina učenika je bila na višem nivou, mada zaslužiti poštovanje djece bez dnevnika u ruci nikad nije bilo lako. U današnje vrijeme to je još teže, ali ne i nemoguće. Stamenku vole i poštuju ne samo radnici škole nego i roditelji i učenici jer se na nju uvijek mogu osloniti i za nju imaju samo riječi hvale.
RODNA KUĆA KRAJ MANASTIRA LIPLjE
Stamena, Dujaković, rođena je 1955. godine u selu Liplje, pored istoimenog manastira, na mjestu gdje se potok Mliječnica uliva u rijeku Bistricu, na teritoriji opštine Teslić. Osnovnu školu „Danko Mitrov“ završila je u rodnim selu. Godine 1975. udala se u Šnjegotinu, za Luku Kovačevića. Nedugo potom rodio im se sin Dragan, mladi bračni par kupuje plac, napušta roditeljsku kuću u seli se u Prnjavor.
Luka je radio u Sarajevu, dok se kuća ne sagradi živjeli su u pomoćnom objektu. Stamenka se sjeća ovih vremena:“Slagala se cigla po cigla, sve što si mogao sam, radio si, nisi zvao majstore, za sve veće radove valjalo je skuvati za sve radnike. Kada smo se malo skućili, Dragan srednjoškolac, bilo je vrijeme da se predahne. Međutim, muž je ostao bez posla u Sarajevu, počeo je rat.“
HRABRO KROZ ŽIVOTNE TEŠKOĆE
Vrijedna i istrajna, ova žena uspjela je da se izbori za budućnost svog djeteta. O tim teškim vremenima Stamenka svjedoči:
„Kao i drugi, držala se stoka, što smo posijali to smo i imali. Uslijedilo je školovanje sina u Beogradu. Naša skroma primanja nisu bila dovoljna, zaposlila sam se dodatno u mesnici i radila dok sin nije završio fakultet. Danas ne moramo toliko raditi. Dragan je oženjen, on i snaha Đurđica rade, imamo unuku Lidiju, a i zdravlje i snaga polako izdaju.“
Ipak, Stamenka se ne raduje penziji, kaže najljepše je ženi dok ide na svoj posao, rasporedi platu i kreće se u društvu.
Ako vam ova priča djeluje nezanimljiva ili već poznata, to je zato što je slična životnoj priči vaše majke, sestre, bake, tetke, ujne ili strine. Siromašnih foto-albuma, bogatih duša, jer žive san svoje djece.
ZAŠTO SLAVIMO OSMI MART
Davnog, 8. marta 1857. u Njujorku, radnice tekstilne industrije su stupile u štrajk, tražeći da im se naknada za rad izjednači sa muškarcima. Nakon što su zatvorene u fabrici, izbio je požar, u pogonu izgorjelo preko 130 žena. Godinu dana kasnije, u znak sjećanja na žrtve, prvi put je obilježen Dan žena. Osmi mart postao je dan za pobunu, godine 1908, na hiljade žena izašle na ulice Njujorka sa zahtjevima za bolju platu, kraće radno vrijeme i pravo glasa. U Kopenhagenu , dvije godine kasnije, održana je prva međunarodna konferencija žena na kom je ustanovljen praznik Dan žena, na prijedlog njemačke revolucionarke Klare Cetkin.
Aleksandra Vukajlović – Naš zavičaj
Be the first to comment