Magistar razredne nastave Žana Butulija prve učiteljske dane provela je u područnoj školi u Prosjeku,opština Prnjavor. Nakon jedne decenije životni put je dovodi u banjalučku Osnovnu školu „Georgi Stojkov Rakovski“ , a krajem maja i među punopravne članove Asocijacije najboljih nastavnika bivše Jugoslavije. Iza nje je mnogo rada, truda, zalaganja, odricanja, protkanih ljubavlju prema djeci, ali, kaže, ništa nije teško i nemoguće kada živite i volite posao koji radite.
Na konferenciji Asocijacije najboljih nastavnika /ANN EX YU/bivše Jugoslavije održanoj krajem maja u Sarajevu među 200 učesnika iz šest zemalja našlo se i četvoro prosvjetnih radnika iz Republike Srpske koji su uspjeli ispuniti određene kriterijume po ugledu na svjetski izbor i izabrani su u kategorijama najbolji nastavnik i punopravni članovi asocijacije.
Po prvi put na konferenciji je učestvovala i učiteljica Žana Butulija, porijeklom iz ugledne prnjavorske porodice Proć, i odmah se, zahvaljujući svom inovativnom i inspirativnom radu, našla među 21 nagrađenim prosvjetnim radnikom na listi za punopravne članove ANN EX YU.
Ona je u izjavi Srni pojasnila da su tokom četiri dana imali organizovane razne edukativne radionice, panele, kao i sajam obrazovanja gdje je bila jedini učesnik iz Republike Srpske sa temom „Sve se može kad se naše ruke slože“.
„ Prezentovala sam amaterski dokumentarni film koji sam za vrijeme pandemije virusa korona uradila i poklonila svojim učenicima. Zapravo ovaj film je pokazatelj ‘zlatnog trougla’ na relaciji učenik – učitelj -roditelj, primjer da bez te saradnje nema dobrih rezultata kod učenika, odnosno da se trebamo svi uključiti kako bi finalni rezultat bio pozitivan i naši učenici bili što bolji“ , kaže učiteljica Žana.
Ona dodaje da je ponosna i na nagradu za idejno rješenje autentičnog bedža obrazovanja, na kojem je oslikano drvo sa korijenom i granama u obliku ruku, nad kojima su predstavljeni knjige i osnovni alati raznih profesija, kao simbolična poruka da sve počinje od obrazovanja – predškolskog, potom rada sa učiteljima i nastavnicima kroz osnovno obrazovanje, do srednje škole i visokoškolskih ustanova.
„Poenta je da od nas, prosvjetnih radnika, počinje sve, jer ukoliko postavimo dobre vaspitno-obrazovne korijene i temelje imaćemo još bolje generacije. Upravo zato i Asocijacija teži da prosvjetnog radnika vrati na mjesto koje zaslužuje, da budu cijenjeni i poštovani“ , rekla je ona.
Pojašnjava da je nakon deset godina u prosvjeti naučila da uspjeti može samo onaj koji istinski voli i živi posao učitelja, nastavnika i shvati da je blagosloven privilegijom rada sa mladim ljudima.
„Ova konferencija je u prvi plan istakla i još jednu činjenicu, a to je da u našem poslu ne bi smjelo biti zavisti i rivaliteta među kolegama ukoliko svi radimo za isti cilj da imamo zdrave, uspješne nove generacije. Kolege iz regiona koje imaju impozantne karijere dočekale su nas iskrenim zagrljajima, aplauzima, emocijama“ , priča naša sagovornica, koja je nakon uspjeha u Sarajevu dobila ponude za razne projekte, ali i da se jedna škola iz Skoplja pobratimi sa banjalučkom osnovnom školom u kojoj ona sada radi.
„To je veliki korak u sferi vaspitno – obrazovnog rada, da se prvo prosvjetni radnici, a potom i učenici međusobno povežu, uključe, umreže. S moje strane uložila sam puno i rada i znanja da dostojno predstavim svoju školu, Banjaluku, Prnjavor, Republiku Srpsku i na to sam ponosna“ , kaže ona.
Učiteljica Žana počela je od male seoske sredine u opštini Prnjavor i dospjela do velike, eminentne gradske škole, ali se ni u jednom trenutku nije promijenila, sa istom ljubavlju i žarom radila je i u Prosjeku gdje je imala kombinovano odjeljenje sa 5-6 učenika različitih uzrasta do Banjaluke gdje danas vodi odjeljenje sa 25 učenika.
„Treba da idemo naprijed upravo zbog novih generacija. Svi oni zaslužuju kvalitetno obrazovanje, da danas-sutra postanu pravi ljudi. Da li će biti akademski građani ili ljudi koji će imati odrđeno strukovno zvanje sasvim je nebitno, krajnji cilj je da ih iz vaspitno-obrazovnih ustanova izvedemo kao kvalitetne ljude“ , pojašnjava ona.
U radu sa djecom smatra da je najvažnije da su vesela i zdrava, a motivišu je dječiji osmjesi, njihova sreća, zadovoljstvo i iskreni zagrljaj koji joj pokazujući privrženost kao omiljenoj učiteljici često znaju pokloniti.
„Možda je moj uspjeh upravo u tome što posao živim i kada dođem kući, razmišljam čime ih još mogu motivisati, zainteresovati i neupotrebljavam to kao kliše jer želim da moji učenici u školu dolaze sa osmjehom, a ne sa strahom. Prije početka nastave pravimo tzv. pozdravni krug, gdje mi svako od njih ukratko kaže kako je proveo prethodni dan, malo se ispričamo, stvorimo pozitivnu atmosferu i tek onda počinjemo sa radom“ , kaže ona.
Tamara Stojanović / SRNA
Be the first to comment