Više od sedam decenija nakon nesvakidašnjeg događaja koji je obilježio istoriju Prnjavora, priča o porodici Mešić i danas izaziva pažnju. Malo je poznato da je devetom djetetu prnjavorskog poreznika Muharema Mešića kumovao lično kralj Aleksandar Karađorđević, zbog čega je u gradu organizovana svečanost kakva se više nikada nije ponovila. Glas Srpske je u maju 2003. godine zabilježio svjedočenje Fahre Mešića, brata kraljevog kumčeta, koji je evocirao uspomene na događaj koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji Prnjavora i njegove porodice.

Kad je kralj kumovao Mešićima – nesvakidašnja priča iz Prnjavora
Devetom djetetu prnjavorskog poreznika Muharema Mešića kumovao je kralj Aleksandar Karađorđević. Bila je to svečanost kakva se više nikada nije ponovila u Prnjavoru.
Muharem Mešić radio je kao poreznik u prnjavorskom srezu kada mu je supruga Ajša, domaćica, rodila deveto dijete – sina Mehmeda. Prema tadašnjim državnim običajima, devetom djetetu kumovao je kralj tadašnje Kraljevine Jugoslavije, Aleksandar Karađorđević.
Iako su od tog događaja prošle decenije, uspomene su ostale žive. Danas ih ljubomorno čuvaju članovi porodice Mešić, svjedoci jednog od najsvečanijih dana u istoriji svoje porodice.
– Ne znam kako da ti to ispričam. Bio je to veliki događaj ne samo za našu porodicu već i za čitav grad. Ne pamtim da sam igdje vidio toliko ljudi koji su ushićeni dočekali visoku državnu delegaciju koja je stigla iz Beograda – prisjećao se penzionisani prnjavorski konobar Fahro Mešić, brat kraljevog kumčeta Mehmeda.
Kako je pričao, kraljev izaslanik najprije je otišao u opštinu, gdje ga je čekao njegov otac Muharem, nakon čega su zajedno krenuli prema njihovoj kući.
Za tu priliku vlasti su izgradile novi put do porodične kuće Mešića, kakav tada nije postojao ni u samom centru Prnjavora.
Otac Muharem tom prilikom dobio je i pozlaćeni sat sa posvetom, poklon kraljevskog izaslanstva.
Porodica je nakon toga uživala određene privilegije. Pored redovnih primanja, stizala je i pomoć iz Beograda, odnosno sa kraljevskog dvora.
Najstariji brat Osman završio je frizerski zanat u Beogradu i postao prvi ženski frizer u Prnjavoru, poznat po tada modernim vodenim ondulacijama. Tokom Drugog svjetskog rata odveli su ga domobrani u Slavonski Brod, ali se ubrzo vratio nakon što je obolio od tifusa.
Fahro Mešić je za vrijeme rata otišao u partizane, a poslije oslobođenja radio je u Ozni. Prisjećao se kako mu je jednom prilikom upravo konj spasio život kada su ga u zasjedi napali križari.
Kraljevo kumče Mehmed nakon rata radio je kao bibliotekar u gradskoj čitaonici. Njegova braća Šaćir i Nurija bavili su se trgovinom i vojnom službom, dok su ostali članovi porodice tokom godina preminuli.
Posebno mjesto u Fahrovim sjećanjima zauzima pokojni proto Mirko Obradović, sa kojim je godinama prijateljevao.
– Takvog čovjeka nisam ni sreo ni upoznao. Moja pokojna supruga Ajša često mu je spremala ručak nakon što je ostao udovac. Mnogo sam ga volio i poštovao, govorio je Fahro.
Pred smrt mu je proto priznao da se, kada se molio Bogu, uvijek molio i za njega.
– Eto, te njegove molitve sačuvale su me kroz život – govorio je Fahro Mešić, koji je i u poznim godinama sa ponosom čuvao uspomene na događaj kada je kralj Aleksandar Karađorđević postao kum jednom dječaku iz Prnjavora, ostavivši trag u istoriji grada koji se i danas prepričava.
D.Č. – Glas Srpske






