Običaj je bio da nakon nekoliko dana po rođenju prvo u posjetu dolazi porodiljina majka, što se u narodu zove male babine…
Priredila: Tamara STOJANOVIĆ
PRNJAVOR, 2. AVGUSTA /SRNA/ – Predsjednik Udruženja žena “Tkanica” iz Prnjavora LJubica Moravac navodi da se žena tokom 40 dana od porađaja treba odmarati kako bi se njeno tijelo vratilo u prvobitan položaj, a beba prilagodila novoj sredini.
Period od 40 dana od rođenja djeteta u srpskom narodu zove se babine, a žena koja se porodila – babinjara.
Prema narodnom vjerovanju, porodilju i novorođenče u tom periodu trebalo je zaštiti od zlih duhova, zbog čega oni određeno vrijeme nisu smjeli izlaziti iz kuće.
Moravčeva kaže da je na ovdašnjim prostorima zaživjelo pravilo da majka i beba 40 dana ne izlaze iz kuće, nego da se odmaraju, a ostali članovi porodice, obično porodiljina majka, svekrva ili drugi ženski članovi porodice bdiju nad njima i donose im hranu.
“Ranije su se djeca rađala u kući, pa su presijecanje pupčane vrpce, pravljenje pupka, kupanje i povijanje bebe obično radile žene, prije svega majka porodilje ukoliko je živjela blizu, potom svekrva, strina, jetrva ili neka žena iz sela”, navodi Moravčeva za Srnu.
Zle sile, vjerovalo se od davnina, posebno su aktivne noću, zbog čega nije valjalo da se pelene ili dječija odjeća ostave napolju nakon što padne mrak, a jedna od najzastupljenijih amajlija protiv uroka koja se zadržala i do danas je vezivanje crvenog konca oko ruke novorođenčeta.
Običaj je bio da nakon nekoliko dana po rođenju prvo u posjetu dolazi porodiljina majka, što se u narodu zove male babine. Poslije toga slijede velike babine kada ostali članovi porodice, komšije i prijatelji mogu doći da posjete porodilju i bebu.
Na babine se obično donosila najbolja hrana.
“Hrana se slagala u tepsiju ili čanak – od pite do sira, suvog mesa, kuvanih jaja, uštipaka, kajgane do pečenog pileta, a u nekim selima našla bi se i pogača. Čanak, koji je ostajao kao poklon porodilji, donosio se obmotan bijelim lanenim ili pamučnim platnom, velikom maramom”, pojašnjava Moravčeva.
Dok kod slaganja hrane u čanak nije bilo određenog redoslijeda, kod iznošenja jela na sofru važilo je pravilo da se prvo od pečenog pileta koje su na babine donijeli porodiljini roditelji otkine krilo koje se daje majci, a batak bebinom ocu. Tek kada oni to pojedu, ostali gosti bi sjedali za trpezu da ručaju.
“Za razliku od krila i bataka drugih simbolika u hrani nije bilo. Imućnije porodice su imale kajmaka, sira, bijelog brašna da naprave pitu sirnicu, a siromašnije su upražnjavale običaje sa onim šta su imale, ako na primjer nisu imale sušenog mesa bilo je slanine, niko ništa nije zamjerao jer se donosilo ono što su imali”, kaže Moravčeva.
U pojedinim selima bila je obavezna pita sirnica sa germom, dok se u nekim donosila i zaslađena rakija ili medovača.
I danas su babine veoma zastupljene, neke porodice žele da se tradicija očuva i nastavi, ali ne rade svi na isti način kao ranije. Danas je običaj da se ispeče prase ili jagnje, donosi se piće i cvijeće.
Moravčeva kaže da je za babine vezan i običaj darivanja bebe. Ranije je to obično bio kovani srebrni ili zlatni novac, imućnije porodice unuče su darivale dukatom. U novije vrijeme beba se daruje papirnim novcem stavljanjem pod bebin jastučić.
Prikazom običaja babina prnjavorskog kraja, koje je proteklog vikenda u parku “LJubav, vjera, nada” u Prnjavoru upriličilo Udruženje žena “Tkanica”, bili su obuhvaćeni i pojedini predmeti koji su se koristili po dolasku novorođenčeta u kuću i tokom njegovog odrastanja, odnosno dok ne prohoda.
Članica “Tkanice” Dragana Simić kaže za Srnu da se ranije nijedna kuća nije mogla zamisliti bez drvene kolijevke.
“Kako bi bebi bilo udobno, na dno kolijevke se stavljalo sijeno, kasnije vuna ili neki drugi materijal, dok je jastuče bilo od tankog i mekog platna. Kolijevka sa bebom se u seoskim domaćinstvima nosila i u polje dok bi majka obavljala određene poslove”, priča Simićeva.
Ona podsjeća da se učestalo koristio i dubac ili stalac kako bi se već ojačala beba brže osposobila za hodanje.
Danas, kada se drugačije živi i važe neka druga pravila, rijetkost je da neka žena nakon porođaja leži u kući po četrdesetak dana i da je neko služi.
Većina mladih majki već nakon desetak dana, ukoliko se dobro osjeća, zajedno sa bebom izlazi da prošeta, a na raspolaganju su im razna pomagala o kojima se ranije nije moglo ni sanjati.
Uprkos ovim promjenama u savremenom društvu, Udruženje žena “Tkanica” 10 godina, koliko postoji, aktivno radi na očuvanju običaja i starih zanata, tehnika veza, pletenja i tkanja.
Članice Udruženja poručuju da se nikada ne treba stidjeti sebe i svog porijekla i pozivaju sve žene koje znaju stare tehnike i zanate da svoja umijeća, saznanja i iskustva podijele sa njima, da ih zajedno sačuvaju i ostave u amanet budućim generacijama.
SRNA
Be the first to comment