U arhivi Glasa Srpske iz oktobra 1982. godine pronašli smo dirljivu priču o Majdi Grbić iz Prnjavora, djevojčici koja je zahvaljujući pomoći dobrih ljudi i uspješnoj operaciji u američkom gradu Hjustonu dobila novu priliku za život. Ova priča svjedoči o snazi humanosti, zajedništva i nadi koja je pobijedila tešku bolest.

Srce iz Hjustona

Prije šest godina u porodici Alije i Mirse Grbić iz Prnjavora rođena je djevojčica Majda. U početku ništa nije nagovještavalo da će njeno djetinjstvo biti obilježeno teškom borbom za život.

Roditelji su ubrzo primijetili da sa njenim srcem nešto nije u redu. Napadi ubrzanog rada srca postajali su sve češći, a ljekarski pregledi potvrdili su da djevojčica boluje od teškog srčanog oboljenja.

Nakon brojnih pregleda i pokušaja liječenja u tadašnjoj Jugoslaviji, roditeljima je saopšteno da njihovoj kćerki ovdje ne mogu pomoći. Jedina nada bila je operacija u inostranstvu.

Spas je stigao iz Hjustona, gdje je radio dr Ismet Džidić, profesor na Medicinskom fakultetu Bejlor i saradnik čuvenog kardiohirurga Majkla de Bejkija. Nakon što je pregledao medicinsku dokumentaciju, porodici je ulio nadu da se operacija može uspješno obaviti.

– Kada smo prvi put razgovarali s doktorom Džidićem, prvi put nakon nekoliko godina čuli smo riječi koje su nam vratile nadu. Shvatili smo da i naša Majda ima šansu za život – prisjećala se njena majka Mirsa.

Međutim, pojavio se novi problem. Za odlazak na liječenje bilo je potrebno obezbijediti gotovo milion tadašnjih dinara, novac koji porodica nije imala.

Kada se pročulo da postoji mogućnost da djevojčica bude operisana, pokrenuta je velika humanitarna akcija. U pomoć su pritekli radnici „Jelšingrada“, Alijine kolege, zaposleni u trgovinskim preduzećima u kojima je radila Majdina majka, kao i brojni građani.

Svako je dao onoliko koliko je mogao, a zahvaljujući toj solidarnosti prikupljena su sredstva za put i operaciju.

Operacija u Hjustonu bila je uspješna.

Dvije godine kasnije, prema pisanju Glasa Srpske, Majda se nije razlikovala od svojih vršnjaka. Trčala je školskim hodnicima, igrala se sa drugarima i živjela bez tegoba, dok je ožiljak na grudima ostao trajni podsjetnik na borbu koju je vodila kao djevojčica.

U znak zahvalnosti ljudima koji su pomogli da njihova kćerka dobije novu priliku za život, porodica Grbić je povodom desete godišnjice Tvornice dizalica i transportnih uređaja „Jelšingrad“ Prnjavor ovom kolektivu poklonila portret Josipa Broza Tita.

Bio je to njihov način da kažu jednostavno, ali iskreno – hvala.

Tekst: Jasmina Kezić (Glas Srpske, oktobar 1982. godine).