Srpsko crkveno pjevačko društvo „Sveti Georgije“ iz Prnjavora već 12 godina na najbolji način njeguje duhovnu muziku i predstavlja jednog od čuvara i misionara crkvenog pojanja. Ta divna melodija ljudskih glasova svima je dobro poznata. Teško da je neko čuo pojanje ovog hora, a ostao ravnodušan.
Počeci crkvenog hora ima duboke korijene. Datiraju još od same izgradnje velelepnog hrama Svetog velikomučenika Georgija. Na osnovu raspoloživih izvora, horsko pjevanje u prnjavorskom hramu spominje se krajem XIX vijeka. Zbog ratnih dešavanja na ovom prostoru, veoma malo se zna o crkvenom životu toga vremena. Zna se da je prvo pjevačko društvo nosilo ime„Nada“; drugo „Branko“. A na inicijativu starješine hrama protojerej-stavrofora Duška Drinića, nakon više od pola vijeka obnovljen je rad mješovitog hora. O prošlosti, ali i sadašnjosti pričao nam je protonamjesnik Radislav Nunić, dirigent Srpskog crkvenog pjevačkog društva „Sveti Georgije“.
Ratnim razaranjima, došle su i velike tragedije po pravoslavni srpski narod prnjavorskog kraja. Dovele su do toga da horsko pjevanje potpuno zamre i to više od pola vijeka. Godinama, nakon otadžbinskog rata, svjetlost je ipak obasjala horsko pjevanje u Prnjavoru. Zato će 26. novembar 2011. godine i praznik Sv. Jovana Zlatousta ostati upisan crvenim slovom, kada je u pitanju ovaj hram.
I tako, iz razgovora saznajemo, da počeci bivaju u skromnim uslovima i sa skromnom opremom. Međutim, entuzijazam novoizabranih članova sve je prevazilazio. U srcu im je najviše ležala prosvijećenost i kultura i nije bilo žala da kroz horsko pjevanje doprinesu uzvišenim ciljevima.
Pjesmom, hor „Sveti Georgije“ pokušava da oplemeni dušu čovjeka i ostavi pozitivan uticaj na društvo, donese pozitivne smjernice u životu. Na repertoaru se, pored crkvenih pjesama nalaze i kompozicije domaćih kompozitora, poput Kornelija Stankovića, Stevana Mokranjca, Marka Tajčevića.
Niko od članova hora ne shvata, kaže nam pronamjesnik, pjevanje kao neku obavezu ili moranje. To je sloboda, radost života, i tako kaže i treba da bude. Jer, kroz pojanje hora molitva se u crkvi doživi na pravi način.
Kada pogledaju u juče, kada pogledaju u prošlost, članovi zajedno sa dirigentom, vide uspjeh, brojne nastupe, ali i priznanja.
Tek je jedna decenija i nešto malo više iza ovog hora. I nakon svih teških vremena, hor ide samo uzlaznom putanjom. Od samog osnivanja crkvenog društva, član hora je i Milan Marić. Ubrzo se horu pridružila i Marija Maksimović. Ljubav prema duhovnoj muzici, glavno je zbog čega su došli na audiciju i ostaju sve do danas.
I na kraju, mnogo znači kada dođete ovdje. Osjetite mir. I čujete molitvu i harmonične glasove hora. Jer kao što su rekli naši sagovornici, ovo nije samo muzika, ovo je i molitva. I prođe te jeza. I to ćeš uvijek na ovom mjestu da doživiš. Ovdje gdje se tišina glasnije čuje, misli su jasnije, a duh spokojan.
Izvor: TV K3
