3. maj 1992. Lijep, proljećni, majski dan. Ali teško da je ko u njemu uživao. Prvi taktovi sukoba u Bosni i Hercegovini uveliko su dobovali. Odjekivali Sarajevom. Dug konvoj kamiona JNA ubrzo je krenuo iz kasarne. Vojska se povlačila. Međutim, u Dobrovoljačkoj ulici, uprkos dogovoru, kolona je napadnuta. Pucali su sa svih strana, sa krovova, prozora. Pucano je i na obilježeno sanitetsko vozilo. Oficire su izvlačili iz vozila i hladnokrvno ubijali. Prema podacima MUP-a Srpske, 2. i 3. maja ubijeno je 42 vojnika i civila, od čega pet oficira, 73 ranjenih, a 215 zarobljenih ili otetih. Jedan od ubijenih vojnika bio je i Perica Nović, devetnaestogodišnji mladić iz Prnjavora.
Tri decenije kasnije, Dobrovoljačka je samo jedan u nizu slučajeva oko kojih su zaraćene strane u Bosni i Hercegovini saglasne samo da su se dogodili i ništa više. Tri decenije kasnije, razgovaramo sa majkom djeteta koga je poslala u vojsku. Tih dana iščekivala ga je u zagrljaju, a ne u sanduku.
Perica je jedno od ukupno sedmoro djece Milivoja i Milice Nović. Rođen je 1972. godine. U avgustu 1991. godine odlazi na služenje vojnog roka. Sve je, kaže baka Milica moglo nekako i da bude, da toj generaciji vojske ne biva produžen vojni rok na ukupno još 90 dana. Tada su se već našli u vrtlogu rata, iako su bili već na kraju službe. Ali sudbina je tako htjela da Perica bude prebačen u Sarajevu, gdje je, samo dva dana nakon što je trebao krenuti put rodne grude, izgubio život.
A, nakon ovog strašnog događaja, rat je nastavio da bukti. Dešavala su se najstrašnija iživljavanja. Strahote, nedaće i crni dani, kojima, čini se, nije bilo kraja.
Danas, ulica koja vodi do kuće baka Milice nosi naziv Perica Nović. Poginuo kao pripadnik JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, piše na hladnoj mermernoj ploči. Baš uoči Ilindana, njihove krsne slave, osvanu njegovo ime na ulici, kao vječni podsjetnik.
TV K3
