Vrhunski majstor, veliki šaljivdžija i jako dobar čovjek, tako radne kolege i Prnjavorčani opisuju majstora Branislava Popovića, zvanog Pop, koji je prošlog petka otišao u zasluženu penziju i zahvalio radnim kolegama u prnjavorskom Komunalnom preduzeću “Vodovod” na odličnom timskom radu.
Brana Vidić, tehnički rukovodilac KP “Vodovod”, za “Nezavisne novine” kaže da o Popoviću ima samo riječi hvale.
“Jako je vrijedan i odgovoran radnik, uvijek dostupan za rješavanje svih problema koje smo imali u našem poslovanju. Teško da ćemo naći adekvatnu zamjenu za radnika kakav je Branislav Popović”, ističe Vidićeva.
Uz piće, muziku i zakusku, oprostio se majstor Brane od radnih kolega, a kako je rekao u razgovoru za “Nezavisne novine”, žao mu je što ogromno znanje koje ima nije u potpunosti uspio da prenese i na mlađe kolege.
“Mladi danas sve manje pokazuju interes za zanate, a u mojoj dugogodišnjoj karijeri, nažalost, nisam imao priliku da imam pravog učenika, ili šegrta, koga bih naučio sve što znam. Tako sam ja učio od svog oca, koji je bio vodoinstalater, ali sve manje je zanimanje za ovaj zanat”, kaže Popović i dodaje da ga je sudbina dovela u Prnjavor.
“Rođen sam u Zenici, ali sam živio i radio u Vitezu, a moj radni vijek počinje još kada sam bio peti razred osnovne škole i od oca sam upijao znanje i učio tehnike ovog posla. Želio sam da završim školu za auto-mehaničara, ali kako sam uz oca već radio i poprilično naučio zanat, onda sam na njegov nagovor i završio školu za vodoinstalatera. Pošto sam školu upisao godinu ranije, već sa 17 i po godina sam završio srednjoškolsko obrazovanje i nastavio da radim sa ocem. Tada su bila druga vremena, danas mladi spavaju do dva sata popodne, roditelji im sve plaćaju, imaju džeparac za izlaske. Meni tada i nije bilo do izlazaka, jer sam većinu vremena proveo radeći sa ocem, i to besplatno, pa sam iz revolta što me ne plaća, otišao da radim u preduzeće ‘Željezara’ u Zenici”, priča majstor Brane i dodaje da je ocu zahvalan, jer je od njega naučio posao i radne navike.
Sve slobodno vrijeme majstor Brane je provodio igrajući fudbal, a zarađivao je i od zanata i od fudbala, a prije ratnih dešavanja otvorio je i privatnu radnju u Vitezu, ali, kako kaže, ta sreća nije dugo potrajala.
“Zadesio me rat u Vitezu, a ja sve nisam vjerovao šta se dešava. Ne volim ni da se sjećam rata i svega što sam preživio u to vrijeme. Mi smo drugačije odgojeni, svi smo se poštovali i uvažavali, nije bilo porodice a da nije bila mještovita. Nisam mogao vjerovati da će neko pucati na mene jer sam Branislav, ili da će od mene tražiti da pucam na dojučerašnje prijatelje i komšije”, prisjeća se majstor Brane, koji je sa porodicom izbjegao u Prnjavor.
“Ispostavilo se da sam se vratio na svoje, pošto je moj djed živio i radio u Prnjavoru, držao je kafanu u današnjoj Beogradskoj ulici. Dobro su me prihvatili u Prnjavoru, i tu sam već 29 godina, a sve što sam stekao i napravio, uspio sam poštenim radom i sa svoje dvije ruke”, objašnjava Popović.
Dodaje da, što se njegovog posla tiče, nema toga što ne zna popraviti, a sjeća se i kazana, ispod kojih se ložila vatra i tako se grijalo kupatilo i voda prije modernih bojlera.
“Mogu reći da je današnje rukovodstvo u ‘Vodovodu’ najbolje koje je ikada bilo, šteta što nisu ovakvi ljudi bili i prije 20 godina. Ja sam se u svojoj karijeri znao posvađati sa direktorima i sa poslovođama, a na kraju bi se ispostavilo da sam uvijek bio u pravu, što bi mi priznali kada odu sa položaja. Od pucanja cijevi, cjevovoda, do pucanja ventila u šahtovima, sređivanja bojlera i kupatila, sve znam, čini mi se, i zatvorenih očiju popraviti. Zbog prirode posla dostupan sam 24 sata dnevno, pa sam jedan od prvih u našem preduzeću koji je nabavio mobilni telefon, jer ako ne reagujem u tri ujutru kada pukne cijev, može doći do poplave ako ne zaustavimo vodu i izađemo na teren”, priča ovaj vrijedni majstor.
Napominje da je zadnjih sedam-osam godina u Prnjavoru dosta urađeno po pitanju vodovodne mreže, kao i da su većinom zamijenjene stare azbestne cijevi koje lako pucaju.
“I privatno je bilo posla, a sa jednim kolegom sam uradio bar 30 kupatila besplatno, posebno porodicama u teškoj materijalnoj situaciji, a nikada popravke nisam naplaćivao ni kolegama, jer su i oni meni u nekim drugim situacijama izlazili u susret. Volim kada vidim mlade i vrijedne momke koji žele da nauče posao od nas starijih, ali je takve mladeži sve manje”, smatra Popović.
Napominje da on i njegove kolege rade odgovoran posao, koji ne poznaje godišnja doba, praznike, slobodne dane, a čini ga srećnim što je njihov rad i trud primijećen od strane Prnjavorčana, ali i Gradske uprave.
“Na početku ove godine gradonačelnik Darko Tomaš je priredio prijem za desetak radnika ‘Vodovoda’, kao i za radnike Komunalnog preduzeća ‘Park’. Uručili su nam po 500 KM, što nije malo, i hvala im na tome, ali sama ta topla riječ, pažnja i zahvalnost meni, vjerujem i mojim kolegama, znači mnogo”, kaže Popović i dodaje da će penziju provesti radeći, ali manjim tempom, jer nije naučio da odmara.
Nezavisne Jovana Tošić
Be the first to comment