Prikazan dokumentarni film o srpskom stratištu Garavicama

U Centru za kulturu Prnjavor sinoć je u produkciji Fondacije „Zaboravljeni korijeni“ prikazan dokumentarni film “Garavice” autora Dragana Radovića koji govori o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, kao i posljedicama koje su uslijedile nakon likvidacija na Garavicama i drugim stratištima u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu.

Radović je u izjavi Srni rekao da je film rađen u prethodne tri godine, prikazano je mnoštvo stratišta koja do sada nigdje nisu pominjana, kao što su Vučije jame u šumi Osoje sa više od 800 žrtava, šuma Poljice kod Vrnograča sa oko 2.000 žrtava i druge.

„U filmu se prikazuju i druga stratišta, lične priče svjedoka koji su po prvi put stali pred kamere, među njima su stari ljudi koji su kao djeca preživjeli najveće zločine i stradanja. Jedna od starica je i ranjavana i kasnije odvedena u logor Jastrebarsko, a sada je prvi put ispričala svoju priču u ovom filmu“ , kaže Radović.

On je napomenuo da je u filmu prikazano oko 50 dokumenata od nekoliko hiljada prikupljenih, za potrebe filma intervjuisano je 27 preživjelih svjedoka od čega 15 govori u filmu.

„U filmu nismo mogli prikazati sve prikupljene presude, svjedočenja, izvještaje i proglase zbog čega je u pripremi zbornik dokumenata ‘Garavice’ koji će biti objavljen na oko 2.000 stranica“ , rekao je Radović.

Radović, predsjednik Fondacije „Zaboravljeni korijeni“ , bavi se istraživanjem romanijskog i bihaćkog kraja u Drugom svjetskom ratu. Za film „Garavice“ ,kako kaže za Srnu, osjetio je potrebu da je zadnji čas da se snimi i ostane dokumentovano za buduće generacije svjedočenje o jednom od najvećih stradanja i tragedija srpskog naroda, zapostavljenom i zaboravljenom, o kojem se do sada ništa nije govorilo.

On navodi da iako je u osnovi filma priča o najtežim zločinima, brutalnostima nad nevinim civilima, zločinu koga prihvatamo kao djelo monsturuma mnogo više pogađaju emotivne priče koje prate ovakva zlodjela.

„Priča bake Ljubice iz logora Jastrebarsko o jednoj kocki šećera u kutiji kojoj niko nije smio prići jer bi ih časne sestre tukle,a koje se domogla tokom bombardovanja logora dok su drugi bili u podrumu i podijelila je sa svojom drugaricom, priča o kako sama kaže velikoj pobjedi dobra nad zlom. Ili kada baka Rosa priča kako su po završetku rata došli kući, nisu imali šta da jedu, pa je sa bratom išla u muslimanska sela prositi hranu“ , pojašnjava Radović.
Večeras je u Prnjavoru predstavljena i knjiga “Korana ko rana” za koju je Radović do potrebnog materijala došao tokom istraživanja za potrebe filma.

„ Dragan Grgić koji je u Drugom svjetskom ratu bio u partizanskim redovima napisao je istorijski roman o stradanju Srba. Zvuči pomalo nevjerovatno da partizanski borac piše o Svetom Savi, Knezu Lazaru, Kosovskom boju i drugim stradanjima srpskog naroda. Kada je 1961. godine htio objaviti knjigu zabranjeno mu je. Ljudi koji su nakon njegove smrti u svom posjedu imali originalni tekst povjerili su mi da uredim i objavim knjigu“ , pojašnjava Radović za Srnu.
On je napomenuo da je knjiga objavljena uz blagoslov episkopa bihaćko-petrovačkog gospodina Sergija.

„Interesovanje za knjigu je neočekivano veliko. Od oktobra kada je objavljena tiraž je dostigao 2.000 primjeraka. Imamo podršku predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je za potrebe kabineta naručio 300 primjeraka i uz čiju će se pomoć realizovati neki od narednih projekata Fondacije“ , precizirao je Radović u izjavi Srni.

U jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u mjestu Garavice 191. godine ustaše su ubile 12.000 srpskih civila, među kojima veliki broj djece. Vlasti bivše Jugoslavije prikrivale su masovne pokolje i ubistva Srba i zagovarajući ideju bratstva i jedinstva potpuno izjednačile krvnika i žrtvu.

Do sada je dokumentarni film “Garavice” prikazan u više gradova Republike Srpske, a naredna projekcija planirana je u utorak, 26. decembra u Sokocu. Promocija filma biće u januaru upriličena u Andrićgradu i Istočnom Sarajevu, dok su u planu i premijere u Beogradu i Novom Sadu, kao i drugim gradovima širom Srbije.

Tamara Stojanović – SRNA