PRNJAVOR, 2010. – Prije 16 godina “Glas Srpske” objavio je priču o Vladi Ciparu, posljednjem Slovaku iz prnjavorskog sela Ralutinac. Vođen željom da sačuva sjećanje na svoje pretke, istraživao je istoriju doseljavanja Slovaka na ovo područje i prikupljao vrijednu arhivsku građu. Danas ova priča ostaje svjedočanstvo o nekadašnjem životu u selu koje je gotovo potpuno nestalo.
Vlado Cipar, posljednji Slovak, proučava prošlost predaka
Istražuje selo kojeg više nema
U Ralutincu nekada bilo 26 domaćinstava. Danas ostalo samo jedno, staračko domaćinstvo.
PRNJAVOR – Poodmakli penzionerski dani ostavljaju Vladi Ciparu više vremena da se bavi istorijom doseljavanja sunarodnika na balkansko područje.
Saznao je mnogo interesantnih detalja, putovao, raspitivao se, prikupljao pisana dokumenta…
Činjenica da je ostao posljednji Slovak na području prnjavorske opštine dodatno ga motiviše da istraje u započetom poslu.
– Dvije porodice Cipara doselile su ovdje 1895. godine. Prethodno su boravile u okolini Osijeka, ali im se nije dopala slavonska ravnica. Tražili su brdovitiji kraj, koji bi ih podsjećao na rodno selo Arte Pole, u slovačkoj opštini Bišča. Tako su stigli u Ralutinac, kod Prnjavora, gdje su decenijama živjeli – rekao je Cipar.
On je dodao da su se bavili poljoprivredom. Bilo je mnogo djece, a malo imanja, pa su djedovi sinovi, a bilo ih je petorica, počeli da se raseljavaju. Iz ekonomskih razloga jedni su nastavili da žive u Slavonskom Brodu, gdje je bila jaka industrija, a drugi su krenuli u okolinu Sremske Mitrovice.
– U Ralutincu su nekada u jednom šoru bile dvije češke, četiri slovačke i osam slovenačkih porodica. Živjeli su tu još Hrvati i Ukrajinci. Ukupno je bilo 26 domaćinstava. Danas je slika Ralutinca drugačija, tužnija. Ostalo je jedno staračko domaćinstvo sa dva člana, u drugoj kući su majka i sin, u trećoj samo jedna starica. To je praktično selo kojeg više nema. Ostali su samo tragovi okućnica, gdje se nekada živjelo i uživalo – ističe Cipar.
Porodice doselile 1895.
Putovao je Vlado i u zemlju svojih predaka, u gradić Bišča, koji pripada regiji Žilina. Pronašao je tamo grobove nekoliko daljih predaka, dobio razna vrijedna dokumenta iz zemljišnih knjiga.
U lijepo uređenoj kući čuva stare fotografije i raznu drugu arhivu porodičnog karaktera. A komšinica u Prnjavoru na pravi način funkcioniše čehoslovačka zajednica. Supruga Margareta, penzionisana prosvjetna radnica, porijeklom je iz prnjavorskog sela Maćino Brdo. Mjesto gdje je rođena, baš kao i Ralutinac, sve više nestaje. Česi sa Maćinog Brda mjere se tek dvocifrenim brojem.
– Već dvije godine postoji Udruženje nacionalnih zajednica, što supružnici Cipar podržavaju, nadajući se da će članovi ove organizacije znati da sačuvaju od zaborava ono po čemu je prnjavorska opština bila poznata – piše u tekstu objavljenom u “Glasu Srpske”.
B.R. – Glas Srpske
