Obilježeno 160 godina od smrti Vuka Karadžića, sjećanje čuva i OŠ “Branko Ćopić” iz Prnjavora (VIDEO)

Ovih dana srpski narod obilježava 160 godina od smrti srpskog jezičkog i praopisnog reformatora Vuka Stefanovića Karadžića a njegov lik i djelo poštuje se i u Prnjavoru. Tako je u Osnovnoj školi ”Branko Ćopić” kroz istorijski i dramski program predstavljen život i rad jedne ličnosti koja je obilježila prvu polovinu 19.vijeka.

Kroz kratak istorijski čas učenici osmog razreda mogli su da saznaju sve o poznatom tvorcu novog pravopisa i književnog jezika te otriti kako je tekla njegova borba da narodu podari jedno pismo i jezik koji danas svakodnevno uprotrebljavaju. Učenik osmog razreda Mihajlo Trnovski navodi kako po nastavnom planu i programu još nisu učili o Vuku Stefanoviću Karadžiću ali nikada nije loše saznati nešto novo o ličnosti čiju ćirilicu danas sa ponosom čitaju i pišu.

” Mi ćemo tek u devetom razredu učiti o Vuku Stefanoviću Karadžiću. Ja sam na ovom času naučio da je on jedna od najbitnijih ličnosti iz 19.vijeka za srpski narod i bitan je za našu književnost i kulturu. Da je doprinos stvaranju moderne srpske azbuke i stvorio je jedno savršeno pismo. Naučio sam i da ne treba zaboraviti ono za šta su se borili naši preci a što mi danas poznajemo. Bitno je znati i da je Vuk Stefanović Karadžić bio nepriznat od svog naroda dok su ga neki drugi narodi više cijenili i poštovali ”,rekao je ovaj dječak.

Učenici su mogli pogledati i kratak igrano-dokumentarni film u kojem je oživljen lik Vukove kćerke Mine a koja je monološkom sitlu govorila o putu koji je prošao njen otac od rodnih Tršića do Beča. A da učenici svakodnevno primjenjuju ćirilicu i čuvaju vijerno azbuku i pravopis pokazali su i kroz književni izražaj. Tako je pred učenicima pročitana pjesma ”Đak hromog vuka” koju je napisala učenica Valentina Prelić.

Nastavnik srpskog jezika i književnosti Branka Šćepović koja je učenike kroz kratak istorijski čas upoznala učenike o Vukovom životu i radu, navodi kako je važno da se učenici upoznaju o životu i djelu ove ličnosti te da je važno da se o njemu priča svakodnevno.

” Za Vuka Stefanovića Karadžića se ne može reći da je samo lingvista već i pisac, istoričar, prevodilac i svakao značajna ličnost za istoriju srpskog naroda. U današnje vrijeme mnoge istitucije i ustanove koje teže da obrazuju narod, teže da pričaju o Vukovom životu i djelu a i ovaj program koji smo priredili u našoj školi je jedan mali i siboličan podsjetnik na to šta je on radio i kroz kakve je izazove prolazio da bi učinio da Srbi imaju savršeniju budućnost i da ih krasi moderan jezik. Danas je nekako sve podložno zaboravu i nove generacije nekako nemaju taj entuzijazam da se bore za očuvanje interesa našeg naroda i da kroz tu borbu čuvaju i jezik. Vuk Stefanović Karadžić je u svojim borbama znao reći: Ne da se ali će se dati. I ja želim biti optimista i reći da ako svako od nas da neki mali doprinos sigurno je da srpski jezik i borba za njegovo stvaranje neće pasti u zaborav ”,rekla je Šćepovićeva.

Zahvaljujući Vuku, objašnjava, danas je srpski jezik jedan od najsavršenijih jezika u svijetu.

” Zahvaljujući njegovim reformama, u srpski jezik je uveden fonetski pravopis. Na taj način on je utemeljio pravopis po principu jedno slovo – jedan glas a slavenoserbski, u ono vrijeme jezik obrazovanih, bio je potisnut. Vjerovatno najpoznatije Vukovo pravilo je njegovo pravilo: Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano ”,rekla je Šćepovićeva.

Za one malo mlađe učenike priređen je dramski program. Zahvaljujući dramskoj sceni SPKD ”Prosvjeta” iz Prnjavora pred učenicima je izvedena monodrama o životu i radu srpskog jezičkog reformatora i pravopisa. Autor monodrame i glumac Siniša Tešanović kaže kako mu je bilo drago prikazati život jedne značajne ličnosti.

” Odlučio sam se da napišem ovu monodramu u čast 160 godišnjice smrti Vuka Stefanovića Karadžića i da to predstavim učenicima u ovoj školi. Bila je to velika odgovornost i obaveza i trebalo je dati neku posebnu emociju i energiju kako bi se oživilo jedno vrijeme i jedna ličnost ali i sve ono šta je on radio a gdje se borio da srpski narod ima jedan moderan jezik i svoj identite. Kao društvo koje živi na temeljima kulture i tradicije sigurno je da i mi poštujemo ime Vuka Stefanovića Karadžića i da bez njega nebi bilo ni djelovanja savremenih kulturnih društava i prosvjetnog života ”,rekao je Tešanović.

Direktor Osnovne škole ”Branko Ćopić” Dario Vlajić navodi kako ova vaspitno-obrazovna ustanova čuva sjećanje na značajne ličnosti.

” Naša ustanova je kroz niz aktivnosti obilježila jedan značajan dan u saradnji sa dramskom sekcijom SPKD ”Prosvjeta” i vjerujem da smo doprinjeli tome da učenici saznaju nešto novo. Sigurno je da nam je drago sa možemo biti u grupi onih škola i institucija i da možemo da učenicima prenesemo znanje o tome ko je bio Vuk Stefanović Karadžić te da budućnost bude takva da se ne zaboravi ime ovog velikog čovjeka ”,rekao je Vlajić.

Vuk Stefanović Karadžić rođen je u Tršiću kod Loznice 6. novembra 1787. godine a umro je 7. februara 1864.godine u Beču. Njegov život obilježili su sakuplje narodnih pjesama i drugih umotvorina i želja da reformiše srpski pravopis.

Taj put obilježili su neprestana borba za reformu srpskog jezika, sukob sa srpskom inteligencijom, drugovanje sa najuglednijim Evropljanima toga doba i suočavanje sa porodičnom tragedijom.

Naročito dinamični bili su njegovi odnosi sa knjazom Milošem Obrenovićem, a prošli su razne faze. Jedno vrijeme mu je čak bilo zabranjeno da štampa knjige u Srbiji, a sa vrhom srpske crkve, posebno Karlovačke mitropolije, bio je u veoma lošim odnosima.

Vukove ideje odnijele su odlučujuću prevagu 1847. godine, kada su objavljene “Pesme” Branka Radičevića, pisane “Vukovim jezikom”, a Đura Daničić je tekstom “Rat za srpski jezik i pravopis” dokazivao opravdanost Vukove reforme. Cijela epoha srpskog romantizma bila je pod njegovim uticajem.

Razdoblje od Vukove pojave do pobjede njegovih ideja, od 1814. do 1847. godine, donijelo je napredak u svim oblastima kulture – osnovane su nove škole, štamparije, te prva učena društva, kao što su Matica srpska 1826. godine i Društvo srpske slovesnosti 1841. godine.

Četiri godine nakon njegove smrti, 1868. godine, reformisani srpski jezik ušao je zvanično u škole. Njemu u čast u Tršiću, Loznici, Tronoši i Beogradu se od 1933. održava Vukov sabor, koji je najstarija i najmasovnija kulturna manifestacija u Srbiji, a u Predsedništvu Srbije su u utorak, njemu u čast, uručene Vukove nagrade 55. put.

TV K3