Dana 7.februara 1942. godine se dogodio pokolj Srba u selima oko Banja Luke, Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac gdje su hrvatske ustaše poklale preko 2.300 Srba za samo nekoliko sati uglavnom bez ispaljenog metka. Od tog broja je poklano 551 srpsko dijete starosti od kolijevke do 14 godina.
Na isti datum se desio i zločin u selu Štrpci kod Prnjavora ali u znatno manjem obimu ali nimalo u blažem obliku.
Naime, u jutro 7.februara po velikoj zimi i hladnoći grupa ustaša dolazi iz Prnjavora u centar sela – Glogovac koji je bio nastanjen njemačkim stanovništvom koje je austrougarska naselila diljem BiH. To njemačko stanovništvo se odmah po okupaciji organizovalo u njemačke formacije, naoružalo i odmah počelo sa terorom nad komšijama Srbima sa kojima su do okupacije složno i u dobrim odnosima živjeli.
Iz Glogovca oko 9 časova ustaše kreću put Ganinaca i Musa gdje usput pljačkaju seljane. Podijeljeni na nekoliko grupa ustaše su se rasporedile selom. Na putu prema Ganincima, usput hvataju trojicu Srba, Tomić Boru, Žunić Milana i Ilišković Gavru.
Dolaskom u Čaviće pred kuću Stanojevu, ustaše hvataju Stanoja i njegovu ženu Peju a njihovo sedmoro djece u gužvi zaboravljaju bačene u snijegu, da bi se djeca po odmicanju ustaša sakrila u slamu iza kuće.
Ovih petoro Srba ustaše tjeraju u Iliškoviće a usput hvataju još i Marka Čavića te ga pridružuju zarobljenima.
Ustaše su tada opet iz nepoznatih razloga razdvojili muškarce od žena i djece koje su otjerali prema kućama Ilišković Stanka i Gavre i kući Simeuna Dujakovića koga je druga grupa ustaša takođe uhvatila. Muškarce tada sprovode u pravcu Habijanaca u potok „Glogovac“ gdje ih izlažu mučenjima i klanju sadistički se iživljavajući nad žrtvama a takvi bestijalni zločini su zabilježeni na svim prostorima tadašnje Nezavisne Države Hrvatske. Naime, svi su imali povrede tupim predmetima, najvjerovatnije od mlatova i motki. Stanoju su ustaše čupali brkove, da bi ga potom devet puta izmasakrirali kamom po cijelom tijelu a imao je i povrede tupim predmetima. Marko je izboden kamom na jedanaest mjesta po čitavom tijelu dok su Milan, Boro i Gavro premlaćeni i zaklani preko vrata.
Pored svog iživljavanja nad žrtvama, ustašama je i to bilo malo pa su ih naknadno izrešetali mecima iz pušaka.
U to vrijeme je druga grupa ustaša je počela da kolje žene i djecu, prethodno se iživljavajući nad njima a bilo je i silovanja. Po svedočenjima preživjele Peje, na ulaznim vratima kuće Simeuna Dujakovića je jedan ustaša klao Savku Gašić dok su drugi sa uperenim puškama u seljane vikali: „Liježi da koljemo!“ Simeuna su ustaše živog rasporile. Žene i djeca su tada od užasa počeli da vrište i zapomažu. Tada su neke žene i slilovali. Jedan ustaša je tada naredio Vidosavi Ilišković da legne da je zakolje. Vidosava je bila trudna a u naručju je držala dvogodišnju ćerku Nadu a za suknju joj se držala četvorogodišnja ćerka Marica.
Kako Vidosava nije htjela da legne od straha i užasa, ustaša je pucao u nju i ubio i Vidosavu i njeno dvogodišnje dijete u naručju. Jedno malo dijete je ustaša ubio pošto mu je pucao u usta. Tada je nastupio opšti jauk a ustaše u bijesu počinju nasumice da pucaju po ženama i djeci. Ovaj pokolj je Peja čudom preživjela, a po odlasku ustaša se izvukla ispod leševa i pobjegla svojoj kući. Ovdje je ubijeno sedmoro žena i djece. U Vidosavinoj kući je ležala njena majka, Đurđija Kainović, starica koja je godinama bila nepokretna. Pored nje je bio i njen šestogodišnji unuk Zdravko. Ustaše su
zaklali i Đurđiju i njenog unuka na postelji. To je bilo i treće stradalo dijete Vidosave i Stanka Iliškovića. U njihovoj kući je ubijena i još jedna žena iz Ganinaca.
U kući Gavre Iliškovića su ustaše zaklale četvoro djece i četiri žene koji su izmrcvareni i izbodeni kamama po cijelom tijelu, a potom su izrešetani mecima iz pušaka. U Gavrinoj kući su ostali skriveni u drugoj prostoriji i čudom preživjeli Vida Ilišković, njen sin Milorad(1940) i Čedomir Gašić(1938).
Ustaše nakon ovog pokolja sa opljačkanom srpskom imovinom iz Štrbaca odlaze u Prnjavor odvodeći preko stotinu komada krupne stoke, odvoze zaprege pune pšenice, suvo meso i rakiju. (Stoku su ustaše držale u pravoslavnoj crkvi Svetog Đorđa u Prnjavoru)
Sutradan 8.februara 1942.godine iz naselja Glogovac dolaze Nijemci obilazeći mjesta zločina, prave zapisnike i fotografišu žrtve.
Nijemci su naredili stnovništvu da se svi mrtvi sahrane u jednu zajedničku grobnicu koja je dugo vremena nije bila adekvatno obilježena.
U izvještaju svojim predpostavljenima, Nijemci iz Glogovca navode podatke o zločinima:
-U kući Gavre Iliškovića 8 mrtvih, četiri žene i četvoro djece. Mrtvi pored rana od metaka imaju i tragove udaranja noževima.
-U kući Simeuna Dujakovića 7 mrtvih. Tri žene od koji jedna pred porođajem. Jedna žena prije toga silovana. Tri ubijena djeteta. Malom djetetu pucano u usta. Jedna žena preklana.
Najstariji muškarac imao rasporen trbuh.
-U kući Stanka Iliškovića 3 mrtvih. Dvije žene i jedno dijete. Jedna svinja zatvorena sa leševima i već je počela jesti leševe.
Treba napomenuti da je među ovom grupom ustaša iz Prnjavora bilo dosta muslimana, a među njima su bili i potomci subaše iz Ganinaca, koga su Štrbačani još 1900. godine protjerali iz Ganinaca, a čardak srušili i zapalili. Tu uvredu muslimani nisu zaboravili i došlo je vrijeme osvete. Dok je subaša iz Ganinaca
protjeran, subašu u Ruževcima niko nije dirao, pa ni za vrijeme drugog rata. Odobašići su imanje prodali tek 1958. i odselili se.
7.februara 1942. u Ganincima su stradali:
1. Čavić Stanoje, 70
2. Ilišković Gavro, 60
3. Čavić Marko, 59
4. Dujaković Simeun, 55
5. Žunić Milan, 29, rodom iz Kremne
6. Tomić Boro, 19
7. Kainović Đurđija, 60
8. Dujaković Joka, 55
9. Dujaković Đuka, 33
10. Dujaković Stana, 21
11. Dujaković Bosiljka, 18
12. Ilišković Milja, 59
13. Ilišković Vidosava, 28
14. Gašić Savka, 21
15. Maletić Mileva, 21
16. Dujaković Grozdana, 7
17. Ilišković Zdravko, 6
18. Ilišković Marica, 4
19. Ilišković Nada, 2
20. Gašić Marica, 1
21. Dujaković Vida, 11mjeseci
22. Dujaković Uglješa, 3 mjeseca
23. Dujaković Ljubica, 3 mjeseca
24. Vidosavina nerođena beba
Autor: Bojan Milijašević, predsjednik SOZ Prnjavor
Be the first to comment