Narodna nošnja, pjesma i igra čuvaju priče o našem porijeklu, običajima i ljudima koji su ih prenosili kroz generacije.
Da tradicija ne poznaje granice i da i danas povezuje ljude širom svijeta, pokazali su članovi SPKD „Prosvjeta“ Prnjavor i njihovi gosti na koncertu „Crven konac naše nošnje“.
Veče prijateljstva, zajedništva i ljubavi prema kulturnom nasljeđu održano je u prnjavorskom Centru za kulturu.
U Prnjavoru je održan koncert za prijatelje „Crven konac naše nošnje“, u organizaciji SPKD „Prosvjeta“.
Kroz pjesmu, igru i tradicionalnu nošnju, domaćini su ugostili prijatelje iz Holandije, Hrvatske i Srbije, kulturno- umjetnička društva sa kojima godinama njeguju saradnju.
Veče u prnjavorskom Centru za kulturu bilo je susret tradicije, prijateljstva i generacija koje je čuvaju.
„Mi volimo da se družimo, folklor nije samo igra, folklor je i sticanje prijatelja koji ostaju za cijeli život, prijatelja sa kojima u svakom gradu imate po jednu kuću. Kada god prolaze kroz Prnjavor, naši prijatelji se nama jave, popijemo kafu, prošetamo. Isto tako, i mi kada prolazimo bilo kuda; kroz Srbiju, Hrvatsku, Makedoniju, Austriju, kroz koju god državu da prođemo, imamo svoje prijatelje“, ponosno nam je rekla predjednica SPKD „Prosvjeta“ Prnjavor, Borka Pavlović i naglasila da je upravo zato,ovaj koncert posvećen njima.
Crveni konac na narodnoj nošnji nije samo ukras.
On povezuje dijelove, čuva sklad i nosi simboliku koja se prenosi s generacije na generaciju.
Upravo po toj simbolici koncert prijateljstva SPKD „Prosvjeta“ Prnjavor dobio je ime – „Crven konac naše nošnje“.
„Nekako smo simbolično htjeli da kažemo kako nas vežu kultura i tradicija, ma gdje da živimo“, kaže predsjednica prnjavorske „Prosvjete“
A taj konac, baš kao i pjesma i igra, ne poznaje granice.
U Prnjavor su stigli prijatelji iz Holandije, Hrvatske i Srbije, koji su nastupili zajedno sa domaćim ansamblima „Prosvjete“.
Nastupili su KUD „Tamo daleko“ iz Roterdama, SKD „Prosvjeta“ iz Hrvatske Kostajnice, Tamburaški orkestar KUD „Brile“ iz Beočina, delegacije „Neštinski sokaci“ i Prosvjetini ansambli.
Različite sredine, različiti putevi, ali ista želja – da se tradicija sačuva i dijeli sa drugima.
Među mladima ima onih koji vole narodnu nošnju, pjesmu i igru, ali i razumiju da iza svakog koraka i svakog veza stoji priča o ljudima, običajima i vremenu iz kojeg dolazimo.
Ovakve večeri nisu samo čuvanje prošlosti.
One su način da tradicija živi danas – kroz djecu i mlade, nova prijateljstva i susrete koji pokazuju da se ono najvrijednije može prenijeti daleko od mjesta gdje je nastalo.
A crveni konac, jednom isprepleten, nastavlja da povezuje ljude i generacije.
(TV K3)
