Napomena: Tekst koji slijedi zasnovan je na svjedočenjima objavljenim u dnevnom listu Glas Srpski od 25. septembra i predstavlja tadašnje navode preživjelih pripadnika Vojske Republike Srpske.
Pripadnici Prnjavorske pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, koje su mudžahedini zarobili 21. jula 1995. godine na Ozrenu, pristali su da za „Glas Srpski“ govore o strahotama koje su preživjeli tokom višemjesečnog zarobljeništva.
Njihov uslov bio je da im se imena ne objavljuju.
– Sigurni smo da i na ovom području ima njegovih pristalica, braće po vjeri i fanatizmu. Ne bismo željeli da strijepimo za naše porodice i djecu. Zato ne želimo da nam se imena pominju u novinama – rekli su sagovornici lista.
Višemjesečno stradanje dvanaestorice boraca Vojske Republike Srpske počelo je odmah nakon zarobljavanja i odvođenja u Livade, mjesto gdje se nalazila komanda odreda mudžahedina u sastavu Armije BiH.
Prema njihovim riječima, prvog dana zarobljeništva ubijeni su njihovi saborci Predrag Knežević i Momir Mitrović.
– Tog 21. jula odsjekli su glave dvojici naših saboraca, Predragu Kneževiću i Momiru Mitroviću. Nas su zatvorili u kuću, a kroz prozor smo gledali šta se dešava u dvorištu – ispričali su.
Navode da su Knežević i Mitrović zarobljeni nekoliko časova nakon njih, te da su njihovo pogubljenje posmatrali iz kuće u kojoj su bili zatvoreni.
– Jedan mudžahedin rekao nam je na srpskom jeziku da ćemo i mi tako završiti. Tada smo se ohladili i svaki naredni dan života bio je za nas svojevrsna nagrada – prisjećaju se trojica Prnjavorčana.
Kako tvrde, pogubljenju je prisustvovao čovjek kojeg su mudžahedini bespogovorno slušali.
– Bio je kratko podšišan, sa izrazito dugom bradom. Hodao je bos i u ruci nosio sablju. Bio je vrhovni autoritet. Ostali su mu se rijetko obraćali, uglavnom su slušali njegova obraćanja. Govorio je arapski, engleski i znao nekoliko riječi srpskog jezika – naveli su sagovornici.
Nakon tri dana provedenih u Livadama, zarobljenici su prebačeni u Gostoviće kod Zavidovića, gdje su, prema njihovim riječima, proveli naredna 34 dana.
Tokom boravka u tom logoru vođa mudžahedina ih je više puta obilazio.
– Jednom od nas dao je svoju sablju i naredio da zakolje našeg druga na kojeg je pokazao rukom. On je to odbio. Njegova neposlušnost nije izazvala ljutnju vođe. Bio je to vjerovatno nekakav test, a možda mu se dopala naša hrabrost – ispričali su.
Sagovornici navode da ne mogu sa sigurnošću potvrditi identitet vođe mudžahedina.
– Sigurni smo samo da to nije bio Abu Hamza, koji danas živi u Bočinji. Kada se danas prisjećamo svega, možemo reći da je vrhovni autoritet „glavosječa“ na Ozrenu više ličio na Osamu bin Ladena nego na Abu Hamzu – naveli su.
Krajem avgusta 1995. godine mudžahedini su zarobljene Prnjavorčane predali vojnoj policiji Trećeg korpusa Armije BiH, nakon čega su prebačeni u Kazneno-popravni dom u Zenici.
Prema njihovim riječima, čuvari nisu mogli da povjeruju da su prošli kroz ruke mudžahedina i ostali živi.
Preživjeli borci iz Prnjavora naveli su da su dvije godine prije objavljivanja ovog teksta dali iskaze Komisiji Haškog tribunala, kojoj su govorili i o, kako tvrde, direktnoj umiješanosti i posjetama Alije Izetbegovića jedinici mudžahedina u kojoj su bili okupljeni borci iz najmanje deset islamskih zemalja.
Izvor: Glas Srpski, 25. septembar (autor: B. Radulović).
