Dan boraca obilježen je u Prnjavoru, polaganjem vijenaca na grobove stradalih boraca i parastosom u spomen-hramu Cara Lazara na Vučijaku.
Ova opština, iz koje je čak 626 boraca dalo život, jedna je od najstradalnijih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Među prvima koji su stali na branik otadžbine bila je dobrovoljačka jedinica “Vukovi sa Vučijaka”. Kao i svake godine, bivši borci ove jedinice obilježili su i godišnjicu smrti svog komandanta, čuvenog Veljka Milankovića, koji je, od posljedica ranjavanja, podlegao na današnji dan prije 30 godina.
– Veljko i ja smo zaista bili veliki prijatelji prije svega. Gledao sam ga kao oca pošto oca nisam imao, tako da mi je došao u jednom trenutku, kao veliki oslonac, na koga sam mogao nesamo ja nego i svi pripadnici naše jedinice da računamo. On je bio poseban čovjek pun energije, pun želje za životom, jedan veliki patriota koji se rijetko rađa – rekao je pripadnik jedinice “Vukovi sa Vučijaka” i ratni komadant poslije smrti Veljka Milankovića Miro Šikarac.
Goran Prodanović, pripadnik jedinice istakao je da je teško izdvojiti neki najteži period.
– Za nas je probijanje Koridora bilo nešto najteže u ratu, a bilo je uvijek teško. Bilo je tu ranjenih poginulih, normalno da sa nekim sa kim si rastao ratovao, a za pet minuta ga nema onda je uvijek teško, ali Koridor je bio najteži – dodao je on.
Darko Tomaš načelnik opštine Prnjavor poručio je u Vučijaku da je potrebno sa ovog mjesta poslati poruke mira, i razumijevanja.
– Potrebno je da se prisjetimo svega onog što nije bilo dobro, a šta se dešavalo na ovim područjima misleći na ratna dešavanja i da poručimo da se na takav način više ne trebaju rješavati stvari – poručio je Tomaš.
Zašto svi ćutimo 30 godina?
Nisu Veljka ubile ustaše već umorili srpski kriminalni režimski zlotvori na VMA.
Sram nas bilo našeg ćutanja.