Darko Tomaš iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), na posljednjim lokalnim izborima u BiH, dobio je po drugi put povjerenje građana Prnjavora da rukovodi tom opštinom. Iako mu je broj glasova koje je osvojio pao za oko 2.700 u odnosu na izbore održane 2016. godine, imao je prednost od oko 17 odsto u odnosu na protivnika Milana Aleksića iz Srpske demokratske stranke (SDS).
Piše: Svjetlana Šurlan, dugogodišnja novinarka unutrašnje politike
Tomaš i Aleksić su iz nove, mlađe, generacije političara i kao takvi shvatili su važnost društvenih mreža i kako putem njih promovisati svoje ciljeve i politike, kako se povezati s biračima i pridobiti ih.
Analizirajući nastup ove dvojice kandidata za načelnika opštine Prnjavor na popularnijoj društvenoj mreži Fejsbuk može se zaključiti da su vodili računa da budu dovoljno zastupljeni tokom kampanje, ali ne previše napadni da ne bi odbili pratioce, što je svakako pohvalno.
U finišu kampanje, u sedmici pred izbore koji su održani 15. novembra, Tomaš je „pojačao“ aktivnosti i imao čak 36 objava, znatno više od Aleksića koji je imao 10 objava, što je malo da bi izvukao maksimum koji mreža kao što je Fejsbuk pruža.
Tomaš je bio u prednosti jer je već „odradio“ jedan mandat pa je imao na raspolaganju opštinske podatke i posljednju sedmicu kampanje iskoristio je da ih predstavi u svoju korist. Pohvalio se nižim porezima, izdvajanjima za studente, zdravstvo, sportske i vjerske organizacije, penzionere i borce, poljoprivredu, Crveni krst, te sklopljenim koalicijama i saradnjom sa Crvenom zvezdom.
Na taj način Tomaš se obratio skoro svim kategorijama društva prezentujući podatke koji pokazuju da radi u njihovom interesu. Aleksić, s druge strane, nije bio domišljat pa da nađe podatke koji bi pokazali nedostatke Tomaševe „vladavine“ i predstavi ih na upečatljiv način.
SNSD-ovac je predstavio i izbornu platformu pet dana pred izbore, dovoljno da je birači pročitaju i ne zaborave do dana kada treba da odluče kome da daju glas. Dijelio je i svoja gostovanja i intervjuue date medijima, donirao, potpisivao razvojne projekte, a u pomoć su mu proskočili i stranački ministri koji su Prnjavor posjetili nekoliko dana pred izbore. Predstavio je kandidate SNSD-a za odbornike u Skupštini opštine i time pokazao da ne radi samo u ličnom interesu. Uoči izbora zahvalio se svima, pozvao građane da glasaju uz najavu da „nastavlja još jače“.
Tomaš je u posljednjih sedam dana kampanje na Fejsbuku imao nastup kakav je trebalo, fokusirao se na lokalne teme i nadležnosti što nije svojstveno većini njegovih stranačkih kolega u drugim opštinama koji su se prije svega bavili nacionalnim pitanjima i problemima za koje je nadležna republička vlast.
Aleksić, poprilično neiskusan i nepoznat široj javnosti, iskoristio je popularne kolege iz opozicije kako bi pridobio glas birača u posljednoj sedmici pred izbore. Razgovor sa poslanikom PDP-a Jelenom Trivić emitovao je uživo na Fejsbuku što je nov i veoma djelotvoran način predstavljanja javnosti.
Zatim je uslijedio sastanak sa Draškom Stanivukovićem koji je Aleksiću dao podršku, što svakako nije zanemarljivo, ali to nije iskoristio na pravi način. Zajednička fotografija Aleksića i Stanivukovićeva (samo) uz poruku „Zajedno do pobjede“ očigledno nije bila dovoljna da Prnjavorčane uvjeri da Aleksiću daju više povjerenja.
Razlog za to bi mogao biti i njegov susret sa Nenadom Nešićem koji je pred same izbore napustio vladajuću koaliciju i naprasno postao opozicionar. Slikanje s mladim Aleksićem, neuprljanim politikom i sumnjivim poslovima, u ovom slučaju je više koristilo Nešiću, a manje kandidatu za načelnika.
Aleksićeva završna poruka pred izbornu šutnju je manje kvalitetna od poruke njegovog protukandidata, ali mu se svakako ne može zamjeriti s obzirom da je tek „uplivao“ u politiku.
Da neće odustati od političkog angažmana i da mu lokalna funkcija nije bila jedini cilj, za razliku od većine njegovih stranačkih kolega, pokazuje i njegov nastavak ispoljavanja političkih stavova na Fejsbuku čime nastavlja i da dobija podršku budućih birača.
Markane, gluposonu iskompleksirani. Tebi ne dostaje mozga, jer si najveći paćenik.
Ko kaže da nemamo hljeba?
Jedini nedostatak koji sre zaboravili navesti je taj da ovom narodu nedostaje mozga. 20 godina se lozite na gluposti a hljeba nemate.