Kada nekom poslu pristupate sa puno ljubavi i pažnje, to se vidi. Vidi se čak i ako taj posao radite amaterski. Ako se može reći da je tanka linija između profesionalnog i amaterskog fotografa, onda je prnjavorčanka, Biljana Latinović, pravi primjer da je amatersko bavljenje fotografijom veoma ozbiljna priča. A Biljanine fotografije, iako zvuči kao kliše, govore zaista hiljadu riječi.
Biljana se fotografisanjem bavi godinama i svojim objektivom zaustavila je mnoge momente u kojima je prepoznala poruku koju je željela prenijeti budnom oku posmatrača. Na njenim fotografijama zabilježeno je zaista mnogo toga, od mrtve prirode, dokumentarne fotografije, ulične i životne fotografije, portreta sa izboranim licima koja svjedoče o težini života, makro fotografije, koje iz posebne perspektive prikazuju jedan sasvim drugačiji svijet oko nas, pa sve do pejzaža netaknute prirode, pomalo divlje, a dovoljno pitome da svakoj fotografiji ponudi jednu posebnu kompoziciju. U igru boja i svjetlosti Biljana se upustila bez ikakvog predznanja, nije posjećivala kurseve fotografije niti išla na radionice. Znanje je sticala slušajući starije kolege i učeći vještine kakve jedan fotograf mora da ima.
Od malih nogu Biljana je u svijetu fotografije vidjela zanimljivo štivo koje ju je privlačilo, kaže, možda zato što se i njen otac bavio fotografijom.
„Kao dijete sam voljela da se igram foto aparatom, na porodičnim okupljanjima sam uvijek bila fotograf, a umjetničkom fotografijom se bavim desetak godina. Moje prve fotografije vezane su za makrofotografije , jer me oduvijek zanimao zapravo taj mikro svijet oko nas koji, kada se pretvori u makrofotografiju, dočarava jednu sasvim drugu perspektivu pogleda na svijet. Za takve fotografije potrebna je malo bolja oprema i jači objektivi sa povećalom da bi svaki djelić došao do izražaja. Ja trenutno, što se tiče fotoaparata, koristim Canon 70 D, a opremu uglavnom nabavljam u Srbiji, najčešće u Beogradu“.
Najbolja oprema za dobru fotografiju svakako je talenat koji Biljana i te kako posjeduje, a kao u svakom zanatu i u fotografskom postoje određene finese kojima se umjetnik koristi.
„ Za svaki žanr fotografije bitno je na početku da sklopimo u glavi kompoziciju i da sve bitne detalje postavimo u okvir. Kod pejzažne fotografije bitno je da bude oštra, da nebo dobije dubinu i da se pazi da sunčevi zraci ne budu previše oštri pri čemu se prave oštre sjene. Kod portretne fotografije je bitno da fokus bude na licu osobe koju fotografišemo i treba nastojati da se uhvati momenat emocije kako bi se preko ekspresije lica i očiju prenijela priroda osobe. Fotografisanje mrtve prirode brusi se fotografski zanat savladavanjem kompozicije i rada sa sjenkama“ napominje Latinovićeva.
Naša sagovornica je član Foto saveza Srbije i Foto kluba „Beograd“. Iako do sada nije imala nijednu samostalnu izložbu, sa radovima je učestvovala na brojnim foto konkursima širom svijeta.
„ Moji radovi su bili izloženi i na Novom Zelandu, Kini, Grčkoj, Portugalu Njujorku i drugim mjestima i dobila sam mnogo pohvala, a najbolje su prolazile životne fotografije. Imam u planu da u budućnosti svoje fotografije prikažem široj javnosti i našim sugrađanima“
Za svoje uspjehe i stečene tehnike zahvalna je kaže mnogim kolegama od kojih je učila, slušala kritike i sugestije, a naročito majstoru fotografije, Danilu Cvetanoviću.
„Za mene je bio veliki uspjeh kada na foto konkursima moja fotografija dobije pohvalu od majstora koji su u svijetu fotografije decenijama, a da ne pričam kada sam počela da osvajam zlatne ili srebrne medalje i pohvale, jer sam zaista radila sve to iz ljubavi prema ovom pozivu. Posebno mi je drago priznanje koje sam osvojila prošle godine – Međunarodni foto konkurs „Pravoslavlje na internetu“. Tu sam se predstavila sa djevojčicom koja drži krst u svojim rukama“.
Ponekad je, kaže, prolaznicima prilično čudno vidjeti ženu sa foto aparatom, ali i na to se godinama, navikla. Imala je čak i neprijatnih situacija, kada su je pitali zašto slika i za koga.
„Nije uvijek lako napraviti dobru fotografiju. Morate imati određeno znanje i praksu. Desi mi se ponekad da nijedna fotografija koju uradim ne bude onakva kakvu sam zamislila, Jako je bitna svjetlost, a fotografija i jeste pisanje sa svjetlom. Potrebno je imati okvir i poruku koju hoćete da prenesete. Ono što bih ja istakla kada je moje iskustvo u pitanju je da se ja ne bavim komercijalnom fotografijom. Po zanimanju sam frizer i svoje slobodno vrijeme uvijek koristim za druženje sa foto aparatom. Planiram i dalje da se bavim amaterskom fotografijom i da učestvujem na foto konkursima, a svakome ko želi da se bavi fotografijom želim puno uspjeha i inspiracije“ poručila je Latinovićeva. /Radio Prnjavor-prnjavorlive.info/
Marijan Popadić – prnjavolive.info
