Spomen hram na Vučijaku – duhovna i istorijska vrijednost prnjavorskog kraja (FOTO)

Temelji spomen hrama na Vučijaku udareni su ratne 1993. godine, završen je 2000-te, a u ovom obliku kakav je sada, postoji već 23 godine.

“Vučijak. Ova knjiga ima se zvati Ljetopisom spomen hrama na Vučijaku. Tu pišu istine i volje naroda za volju božiju! Onaj što u njozi piše, neka piše istinu i sa mnogo čitkosti i pažnje, jer u trenutku bilježenja, bilježi samo podatke, a oni će kasnije postati istorijom ovog kraja. Čuvati me u hramu na posebnom mjestu sa mnogo pažnje, ja postajem i ostajem svjedokom ovog hrama, od sada pa navijek” – prve su ovo riječi u Ljetopisu hrama koje je o Vidovdanu 1993. godine napisao prvi bilježnik, učitelj Marko Mitrić.

Na mjestu gdje je sada hram, nekada je postojala žalosna vrba. Te vrbe više nema, ali ima nešto vrijednije na Vučijaku – spomen hram posvećen knezu Lazaru i svim srpskim junacima od kosovskog boja do danas.

Hram je građen 19 godina, od 1993. kada su udareni temelji, do 2000. godine kada je sagrađeni hram osveštan. U njemu su ploče sa imenima poginulih boraca prnjavorske opštine. Ideje, prvih koraka i odluka, gradnje, sjećaju se savremenici tog doba. Neki bitni akteri ove priče, nažalost, nisu više među živima, poput ratnog komadanta “Vukova s Vučijaka” Veljka Milankovića ili sveštenika Radomira Maletića.

Međutim, ideja je, kaže sada sveštenik u penziji Rade Savičić, toliko brzo rasla i sazrela da se kraj rata nije mogao čekati. Gradnja je počela odmah, te ratne 1993. godine. 8. septembra te godine osveštani su temelji hrama.

Dočaravajući ideju o gradnji hrama, sveštenik Savičić citira salmopjevca Davida, koji kaže: “Bog je dao čovjeku srce da razmišlja”

Imena onih koji su učestvovali u gradnji i opremanju hrama na bilo koji način je mnogo.

Crkvu je gradila prnjavorska građevinska firma “Gradip”, ikonostas je radio kamenorezac Dragan Vrhovac, riječju i slikom sve je ovjekovječio novinar i književnik, pokojni Nedeljko Sančanin. Kum temelja hrama bio je Duško Kusić, koji je poginuo godinu dana kasnije, njegovo ime nalazi se u ljetopisu spomen hrama na Vučijaku. Pero i Petra Rudonjić, roditelji dva poginula sina, bili su kumovi osvećenog hrama 2000. Sredstva za crkvu obezbijedila je opština Prnjavor, pojedinačni donatori i vjerni narod.

U isto vrijeme kada je građena crkva, rađen je i pomoćni objekat pored crkve.

Nešto kasnije crkva je dobila i tri zvona, zahvaljujući donatorima, vjernom narodu sela Kremna, tadašnjem načelniku opštine Siniši Gatariću i bivšem narodnom poslaniku Miladinu Staniću.

Spomen hram na Vučijaku, u ovom obliku postoji već 23 godine, u znak sjećanja na neko drugo vrijeme i žrtvu podnesenu za svoj narod, slobodu i domovinu.

Ideja i planova ne nedostaje. Dok jedni sanjaju da spomenik nadomak crkve, stazom bude povezan sa hramom i uklopljen u jednu cjelinu cjelinu, kao spomen kompleks, mjesni sveštenik, koji u ovom spomen hramu službuje od 2020. godine, planira uređenje za ovaj sveti dom.

Ako se osloniti na vjerni narod, njegovu volju i želju da gradi svoje crkve, onda će i ovaj posao biti vjerovatno brzo završen. Jer, spomen hram na Vučijaku je više od hrama, mjesto u kome su ploče sa uklesanim imenima poginulih boraca podsjetnik na posljednji rat, srpsku istoriju, pravoslavnu golgotu, mjesto u kome napisana imena na crnim pločama govore više od riječi, a tišina u vučijačkom hramu kazuje ono što nikako ne treba prećutati.

(TV K3)

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*