Put kroz vrijeme: Kainovića mlin

Pred nama su topli ljetnji dani, a jedno od mjesta na kojem će Prnjavorčani potražiti spas od vrućina, je kupališe kod Kainovića mlina u Štrpcima.

Kroz njegovu istoriju, mlin je tri puta rušila voda. Poslednji put 2011. kada nalet vodene bujice, mlin nije izdržao. Ipak 2015. zahvaljujući Štrbačanima, ponovo je sagrađen.

Kada se iz mlina, prije stotinjak godina začula škripa drvenih zupčanika, taj zvuk nije remetio mir seoskog krajolika, već je doprinosio idiličnoj ljepoti.

“Tačno vrijeme izgradnje mlina ne znam, ali znam da ima negdje oko stotinjak godina. Prvo je bio sagrađen nizvodno, stotinjak metara od sadašnjeg mjesta. Iz nekih, vjerovatno prirodnih razloga, preseljen je pred početak Drugog svjetskog rata na današnju lokaciju. U mlinu se mljelo dvadeset i četiri časa, Ukrina je bila veća i dublja nego sad. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije kod mlina su bila izgrađena dva dućana. Jedan je bio Nede Kainovića, a drugi Vaskrsije Milijša. Mještani su se tu okupljali, bilo poslom, bilo zabavom. Fino se živjelo sve do 1941. godine, kada je počeo rat. Mještani su se nastavili okupljati, ali onda ih je jedno takvo okupljanje, koštalo života, kobnog 6. novembra. Dućani i njihove gazde nestadoše tog dana. Ali ne i mlin, on je uspio da preživi, i živi do današnjeg dana. Poslije rata, mlinari su se mijenjali. Dugo vremena bio je Krsto Vukićević, zatim Milan Popić i na kraju Rade Tomić”, ispričao nam je istoriju mlina Drago Čavić.

Danas, na starom mjestu, novi mlin. U jednom dijelu funkcioniše vodenica, a u drugom dijelu nalazi se kafić sa terasom. Sa terase se pruža pogled na kupalište. Brana je obnovljena, a kupalište prošireno. Ljeto stiglo, a kupača ne manjka. A sve to “posmatra” mlin, koji godinama dočekuje nove generacije. Dok su se obalom Ukrine, prepušteni stihiji vremena, gasili žrvnji, a vodenice nestajale, Kainovića mlin je ostao. Ostao je kao svjedok plimama i osekama, ljudskim i vremenskim.

Prnjavor.info – Zoran Ančić