DEJAN PEJAŠINOVIĆ (25) iz Prnjavora postao je jedan od najmlađih oficira Vojske Srbije, nakon završene Vojne akademije u Beogradu, i time učinio ponosnim rodni grad ali i cijelu Republiku Srpsku.
On se zajedno sa kolegom Aleksom Đurićem iz Vlasenice našao među 159 kadeta 144. i 145. klase Vojne akademije, koji su nakon završenog školovanja promovisani u najmlađe oficire, na svečanosti ispred Doma Narodne skupštine Srbije.
Dejan je za „Novosti“ ispričao kako je stigao do ovog visokog čina u 25. godini života. Ističe da životu svako bira svoj put, a da je izabrao zasnovan na patriotizmu i ljubaviprema otadžbini Republici Srpskoj. Pre Vojne akademije završio je elektrotehničku srednju školu u rodnom gradu, a potom i Policijsku akademiju u Banjaluci.
On se zajedno sa kolegom Aleksom Đurićem iz Vlasenice našao među 159 kadeta 144. i 145. klase Vojne akademije, koji su nakon završenog školovanja promovisani u najmlađe oficire, na svečanosti ispred Doma Narodne skupštine Srbije.
Dejan je za „Novosti“ ispričao kako je stigao do ovog visokog čina u 25. godini života. Ističe da životu svako bira svoj put, a da je izabrao zasnovan na patriotizmu i ljubaviprema otadžbini Republici Srpskoj. Pre Vojne akademije završio je elektrotehničku srednju školu u rodnom gradu, a potom i Policijsku akademiju u Banjaluci.
– Nisam želio da biram put koji me vodi van granica moje zemlje za neke strane valute, jer lično ne smatram da je uspješan onaj koima mnogo novca, već onaj ko živi srećno i ko ostavi neki trag iza sebe. Pronašao samsvoje mjesto u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srske, osjetivši ponos kada obučem uniformu, znajući da radim nešto što volim, a ne nešto što moram. Namjeravao da upišem Fakultet bezbjednosnih nauka u Banjaluci. Pred kraj školovanja na Policijskoj akademiji klasom je prošlo obavještenje da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srske šalje dva kadeta na Vojnu akademiju. Prijavilo se nas 15-ak, među kojima smo izabrani moj kolega Aleksa i ja – počeo je priču Pejašinović.
Aleksa i Dejan su na prestižnu akademiju u Beogradu primljeni kao pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, gdje će se i vratiti, s tim što će umjesto vojnog čina potporučnika u MUP-u Srpske imati zvanje mlađih inspektora.
Dejan je pojasnio kako je izgledao radni dan na Vojnoj akademiji za jednog kadeta.
– Prva i druga godina su iste za sve module, minimalne su razlike, dok u trećoj godini biramo smjerove, konkretno ja sam izabrao pješadiju. To je jedan od težih smjerova na Vojnoj akademiji, što se tiče fizičke izdržljivosti. Ustajanje je u šest časova, nakon čega kadeti imaju vrijeme za ličnu higijenu, zatim se ide na jutarnje vježbanje, pa na doručak. Poslije doručka kadeti se spremaju za smotru, koja počinje svako jutro u 7:50 časova dizanjem državne zastave i himnom Republike Srbije. Nakon smotre kadeti odlaze na nastavu,koja traje do ručka. Pored predavanja i teorije, kadeti odlaze i na posebne oblike nastave, nama poznatiji kao „tereni“, na pješadiji ih ima mnogo. Sva sredstva iz naoružanja kojaizučavama, praktično radimo i iz njih gađamo na strelištima Vojske Srbije, kao i sva teorija koju pređemo iz taktike, praktično realizujemo na zemljištu. Kiša, snijeg, blato, toplo, a ni hladno vrijeme nisu mogli da sruše naš duh, našu volju i spremnost da istrajemo do kraja – rekao je Dejan.
Dejan ističe da čin vojnog oficira podrazumijeva niz kvaliteta – vjernost otadžbini, posvećenost profesiji, odanost, hrabrost, disciplinovanost, solidarnost, čojvečnost, dostojanstvo i požrtvovanost.
Be the first to comment