Na poziv naših prijatelja iz Ljute grede juče smo se uputili na jedan od vrhova Vlašića po kojem je njihovo društvo dobilo ime. Kada smo se prvi put upoznavali sa njima zanimalo nas je zašto su dali baš taj naziv svom društvu i tad su obećali da će nas odvesti na Ljutu gredu i da će nam tad biti jasno.
Naravno, kako i obično biva u posljednje vrijeme, opet smo pred sobom imali kišovit dan. Odmah na početku staze oblačimo kabanice i krećemo na uspon. Staza u jednom pravcu je bila dugačka 12 km. U početku se išlo šumskim putem. Nakon par pređenih kilometara dolazimo do vodopada rijeke Vrbanje, jedan jako lijep vodopad. Kako smo se sve više penjali, šumu su zamjenile ogromne livade sa predivnim pogledom.
Nakon jednog teškog uspona nailazimo na stado ovaca. Stado je od našeg domaćina, Fikreta Kuke Memića, čovjeka koji nas je ugostio u svojim katunima. Nakon kraćeg razgovora sa njegovim sinom, krećemo dalje, do katuna moramo savladati još dva teška uspona. Kako smo se približavali katunima, vrijeme se sve više pogoršavalo, počela je jaka kiša i naravno jak vjetar što je i karakteristično za Vlašić. I napokon, dođošmo do platoa gdje se nalaze katuni. Prelijep pogled puca na sve strane, ali nemamo vremena da razgledamo, čeka nas vatra u katunu. Domaćin nas je dočekao kafom i naravno vlašićkim sirom, specijalitetom po kojem je ovaj kraj poznat. 🙂 Dugo smo razmišljali da li da nastavljamo dalje prema Ljutoj gredi, jer je vrijeme bilo baš loše. Odlučili smo demokratski, glasanjem i naravno svi smo bili za to da nastavimo dalje. Nakon desetak minuta, vrijeme nas je nagradilo, kiša je stala, razvedrilo se i mogli smo uživati u ljepotama Vlašića. Napokon dođošmo do Ljute grede. Ljuta greda je jedan ogroman plato sa prelijepim zelenim livadama, brežuljcima, ogromnim prostranstvom i prelijepim pogledom na ostale vrhove Vlašića. Jedno jedinstveno mjesto, koje ljubitelji prirode obavezno trebaju posjetiti. Dugo smo se zadržali na Ljutoj gredi, ali je bilo vrijeme da se krene nazad. Vraćamo se opet istim putem, navraćamo opet kod Kuke koji nas je ovaj put dočekao sa domaćim kruškama iz Posavine. Nakon kraće pauze, nastavljamo dalje, čeka nas još desetak kilometara. Vrijeme nas je do kraja poslužilo, u povratku smo na miru mogli da uživamo u prelijepoj prirodi.
Na ovom izletu smo bilo malobrojni, išlo nas je samo četvoro. Izlet nam je poslužio da vidimo kakva je staza i sigurno je da ćemo se opet vratiti na ovo nevjerovatno mjesto, samo u mnogo većem broju. 🙂
Još jednom hvala ekipi iz Ljute grede, Daltonu, Kelcu i Bobanu na pozivu, kao i Gnjati.Takođe, hvala i porodici Memić koja nas je ugostila u svojim katunima. 🙂
VEDRO!
PD “Korak više”
Be the first to comment