Žene u lovu ne prave veliku razliku u odnosu na muške kolege, te ravnopravno idu rame uz rame, iako prevladava mišljenje da su žene slabiji pol, smatram da to sve zavisi od osobe do osobe, riječi su ovo Ljubinke Brković, koja se lovom bavi od svoje sedme godine.
Ova dvadesetsedmogodišnja djevojka član je Lovačkog udruženja “Borik” Prnjavor, sekcija Štrpci, koje broji oko 1.000 članova, od toga 10 žena, te kako ističe, svi su jedna velika porodica u kojoj se ne razlikuje nacija, porijeklo i vjeroispovijest.
Njena priča i ljubav prema lovu započeli su prije 20 godina, kada su sestra i ona zajedno s tatom krenule u lov te im je on prenio ljubav prema životinjama i prirodi.
“Boravak u prirodi i ljudi kojima sam okružena u lovu su jedan od razloga što sam tu gdje jesam. Lov je poseban po mnogim stvarima, od druženja pa do toga kada zimi iznosimo hranu za divljač i pravimo hranilice. Ljeti pravimo pojilišta, pa tek onda ide odstrel, ali on ako bude – bude. Sve ovo je razlog da čovjek zavoli lov”, priča Ljubinka.
Kada je riječ o baratanju oružjem, ističe da tu nema nikakvih problema te da je obučena da pravilno upravlja njim.
“U tim vodama sam od malih nogu, kao i za mnogo toga, i za oružje se mora položiti ispit, proći ljekarski pregled pa tek onda ide polaganje za rukovanje oružjem. Što se puške tiče, njom baratam zasad dobro s obzirom na to da pucam bez optike i oko me još nije prevarilo. Naravno, poslije svakog lova ide rasklapanje puške i čišćenje, jer, kao i mnogo toga, iziskuje pravilno održavanje”, objašnjava Ljubinka.
U razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da onaj ko nije lovac ne razumije kada neko odstrijeli životinju. I da se sve to radi zbog ravnoteže u prirodi.
“Sada imamo ogromne probleme sa predatorima, gdje je znatno vidljivo smanjenje broja srneće, zečje i fazanske divljači, takođe javljaju se i problemi sa divljim svinjama koje prave ogromnu štetu na usjevima”, dodaje ona.
Priča da je cijela njena porodica u lovu, svi osim mame. Iako je dosta neobično vidjeti ženu lovca, za nju je to posve normalna stvar jer je od malena uz tatu učila sve.
“Uvijek sam više voljela s tatom da šarafam i nešto popravljam. S njim i rođakom sam naučila da vozim kamion i bager, a takođe sam veliki ljubitelj motora, tako da sam polagala i za A kategoriju. Nikada nisam slušala ko mi šta govori i uvijek sam radila šta mi srce kaže. Naravno, imam i veliku podršku roditelja u svemu što radim”, iskrena je Ljubinka dodajući da bi ženama poručila da rade ono što vole i da ne slušaju šta se priča sa strane.
Žena lovaca nema mnogo, ali Ljubinka ističe da do sada nije naišla na neke velike probleme i prepreke kada je njena ljubav prema lovu u pitanju.
“Lako sam se uklopila sa svima. Imala sam nekoliko negativnih komentara po internetu, ali ja to gledam kao kućni odgoj i ne uzimam srcu ništa od toga. Svako ima pravo da radi ono što voli”, govori ona.
Opreme za žene lovce na ovim prostorima još nema, ali sa lakoćom ističe da ona s tim nema problema te da se oblači gdje i ostali lovci.
U dosadašnjoj karijeri je imala nekoliko odstrela lisice, sitne divljači, odstrel srndaća u svojoj sekciji i drugog u gostima u lovu, te joj je najveća želja da odstrijeli vuka. Iako je lov pun adrenalina, priznaje da je jednom osjetila strah prije nekoliko godina kada je bio ogranizovan damski lov u Kotor Varošu, gdje joj je medo prišao iza leđa, ali kroz smijeh priča da je bio dobar te je pobjegao.
Nezavisne novine
Be the first to comment