Minulih dana u javnost su procurili podaci prema kojima Bosna i Hercegovina ima najviše otvorenih kladionica u Evropi. Statistika kaže da je u BiH trenutno otvoreno 3200 kladionica, od čega je u RS-u 756 uplatnih mjesta. Zanimljivo je da je 2007. godine u BiH bilo otvoreno 1500, a u RS-u 381 uplatno mjesto što će reći da se za nepunih devet godina udvostručio broj kladionica.
Na Prnjavorska vrata kladionice su pokucale 1999. godine kada je otvorena jedna od njih, od tada pa do dana današnjeg njihov broj se povećavao, da bi se danas došlo do brojke od 12 kladionica koje imaju svoje poslovnice u Prnjavoru. Iz priloženoga je više nego jasno da je u Prnjavoru broj kladionica rastao iz godine u godinu. Da kladionice ne ostvaruju dobar profit njihov broj se ne bi ni povećavao, što je broj kladioničara veći, to se i profit kladionica povećava, a samim tim i broj njihovih poslovnica postaje masovniji.
Za svoju budućnost kladionice ne moraju da brinu, jer su armije kladioničara sve brojnije. Kada se govori o razlozima i motivima zašto mnogi hrle u kladionice različiti su i odgovori. Za neke Prnjavorske kladioničare posjeta kladionici je samo proizvod zezanja, te upražnjavanje slobodnoga vremena, neki pak u kladionicama vide svoju šansu da se materjalno obezbijede, dok ima i onih koji su skloni tvrdnji kako je kladionica „djavolja rabota“ ali zašto ne okušati sreću.
-U kladionicu sam prvi put ušao prije par godina, oduvjek sam volio pratiti sport a to me je navelo da počnem i da se kladim, moj prvi odigrani tiket je bio i dobitni, bila je to „početnička sreća“ nakon koje sam sve više vremena počeo da provodim u kladionici. Kako je vrijeme odmicalo to sam sve više novca ulagao, a sve manje dobijao, počeo sam da zapostavljam mnoge stvari među kojima je bila i moja porodica. Vremenom sam počeo shvatati da je klađenje samo jedna uzaludna borba sa vjetrenjačama u kojoj su igrači uglavnom na gubitku, a vlasnici kladionica trljaju obraz dok im se džepovi pune. Iako mi je u početku bilo neobično, i kladionica me vukla sebi, nekako sam uspio da se oslobodim svoga poroka, zatvorio sam vrata kladionice koja ne otvaram već godinu dana priča jedan Prnjavorčanin koji je ovim putem izrazio želju da ostane anoniman.
Prnjavor su nekada krasile brojne fabrike koje su zapošljavale po nekoliko stotina radnika, danas taj isti grad je preplavljen brojnim kladionicama, koje kada bi se skupile na jedno mjesto mogle bi se prozvati i gradskim kvartom. Brojka 12 je velika za tako jedan mali grad, ali ono što posebno zapada za oko je da se u sklopu jedne stambeno poslovne zgrade nalazi čak pet poslovnica.
Kada se govori o klađenju u BiH, pa i samom Prnjavoru, situacija pomalo podsjeća na holivudske filmove, gdje brojni kockari uz cigaretu i alkohol čekaju da im se nešto epohalno desi u jednom minutu.
Samo klađenje nije obavezno i predstavlja stvar ličnoga izbora, nije moranje, i svako po sopstvenoj volji otvara vrata kladionice. Po broju kladionica koje bilježe svoj stalni rast može se zaključiti da one ipak pobjeđuju svoje igrače, a ako neki igrač koji put i odnese pobjedu, to biva uglavnom „Pirova pobjeda“. U posrnuloj državi kao što je BiH kladionice su postale jedan od glavnih „stubova“ naše privrede.
Prnjavor.info – Zoran Ančić
Be the first to comment