Da košarka nije sport rezervisan samo za dječake, dokazala je osamnaestogodišnja Prnjavorčanka Anja Bokur.
Svoje prve košarkaške korake napravila je prije 12 godina, a sada je prvi ženski košarkaški trener u Prnjavoru.
Trenersku karijeru započela je pobjedom, a sa njom na klupi bio je i otac Aleksandar – trener starijih selekcija “Bulldugsa”, koji joj je, kako kaže, najveća podrška.
“Kad sam došla do kadeta počela sam da pomažem ocu sa školom košarke. Tako sam korak po korak upoznavala nove stvari u košarci koje su mi do sada bile nepoznate. Nisam mogla da zamislim da ću kroz kratak period doći do ovoga da ja samostalno treba da vodim utakmicu. Mnogo mi to znači, ali sa sobom nosi i veliku dozu odgovornosti”, kaže Anja.
Ističe, nekada nije bilo lako trenirati samo sa dječacima, a cilj joj je da kroz trenerku karijeru pokuša što više djevojčica pozvati da se uključe u košarku.
“Prošla sam kroz mnogo uspona i padova, a sada u mojoj grupi treniraju i četiri djevojčice. Baš zbog toga trudim se da u odnosu sa njima budem i nešto blaža nego što je to slučaj sa dječacima”, rekla je Anja.
Ljubav prema košarci Anja je naslijedila od oca Aleksandra, koji se više od 20 godina bavi trenerskim poslom. Kažu, u njihovoj porodici košarka se živi 24 časa.
“S obzirom da smo i tata i brat i ja u košarci, a i mama nam je medicinski radnik na utakmicama, mi živimo košarku. Kada to kažem to je zaista tako, jer sada ne mogu da zamislim bar jedan vikend bez utakmica. Nekada bodrim oca, nekada brata, a evo sada imam i vlastitu grupu koju vodim, tako da mi 24 časa pručamo o košarci”, ponosno kaže Anja.
Anjin otac, inače glavni trener OKK “Bulldogs” iz Prnjavora Aleksandar Bokur, kaže Anja je košarku zavoljela kroz treninge, sa kojima je počela još kao šestogodišnjakinja.
“Prije određenog vremena rekla mi je da želi da preuzme jednu grupu da radi, a ja sam iskreno tom idejom bio iznenađen na početku. Nije to lak posao, a neko da bi to radio mora zaista da voli košarku. Krenula je sa tim i ima moju punu podršku, a ja sam tu da joj pomognem kako na treninzima tako i na utakmicama”, kaže Anjin otac Aleksandar, ističući da je uz veliku ljubav prema košarci sve početničke greške moguće ispraviti.
Anja kaže, bez podrške porodice ne bi uspjela da postigne ovakve rezultate, a pomaže joj i mlađi brat Matej, koji u svojoj selekciji postiže zavidne rezultate, ali je i velika sestrina podrška na početku trenerske karijere. Kroz smijeh kaže Anja je stroga na treninzima, ali ju igrači poštuju i slušaju njene instrukcije.
“Ja sam joj velika podrška, a sada i igram za nju, a nekidan sam njenom timu pomogao da pobijedi. Sa svojom grupom plasirao sam se na polufinalni turnir, a pokušaćemo da uđemo i na finalni. Nekidan sam sa ekipom OKK “Igokee” igrao turnir u Jajcu, što mi je takođe velika čast”, kaže Matej Bokur.
Trudom, zalaganjem i upornošću uspjela je da sa 18 godina bude mentor mlađim selekcijama. Kaže, plan joj je da studije završi u Novom Sadu, a ako se putevi ukrste tako da ostane da živi i radi u Srbiji, voljela bi kaže da osnuje svoj košarkaški klub ili da preuzme prnjavorske “Bulldogse”.
Be the first to comment