Kako su Prnjavor i okolinu vidjeli novembra 1785. godine

Povodom obilježavanja Dana grada Prnjavora.

Kako su Prnjavor i okolinu vidjeli novembra 1785. godine.

Piše: Dario Topić, profesor istorije
Zavičajni muzej Prnjavor

Prevod sa njemačkog jezika: Mirela Kuzmanović i Biljana Ince Udovčić

Izvještaj iz Kartografskog odjeljenja Ratnog arhiva u Beču koji je podnio zastavnik Brodske graničarske regimente Božić u sklopu priprema za Osmansko-austrijski rat koji je vođen od 1788. do 1791. godine.

Prnjavor. Stigao sam u 5 časova. Prnjavor je tursko mjesto od 65 do 70 kuća. Put do Prnjavora vodi preko neke strmine, rijekom Ukrinom koja je oko 50 stopa široka, ima blago visoke obale, kameno tlo i ima dosta brzaka pa kad su velike vode prelaz preko nje i nije izvodljiv. Odatle preko nekoliko livada, pa kroz nisku močvarnu šumu u kojoj se nalazi put kojim se jako teško kretati, a zatim laganijim putem uzbrdo u otvorenu naseljenu oblast u kojoj se nalaze hrišćanska sela Zablaće i Štrpci, u ovo potonje putem koji je donekle strm uz brdo ka jednom duboko urezanom potoku koji se prelazi uz veliki napor. Od ovog sela dalje se ide preko jednog blagog brdašceta i izlazi se na livadu kroz koju teče drugi potok koji je malo močvaran, a od kojeg se preko jednog brdašceta dolazi u visoku šumu koja graniči uz potok Vijaka koji je veoma močvaran i teško prohodan. Potok ima visoke obale, močvarno tlo i neprohodan je osim kroz put za jahače koji je dug 25 koraka. Odatlen se kroz još neku šumu preko uzbrdice i kroz mali potočić stiže u drugo selu koje leži na južnoj padini i ima mnogo voćnjaka. Odatle ka

Galjipovcima koje se sastoji od 18-20 hrišćanskih kuća. Put vodi lagano nadole ka potoku Lišnja koji ima močvarno tlo. Preko potoka se nalazi 7-8 koraka dug mostić i odmah iznad njega, idući sjeverno, nalazi se mlin. Nakon toga u pomalo močvarnu, sa žbunjem isprekidanu livadu, uvijek se držeći desne obale potoka pa tako sve do sela koje leži na sjevernoj podini smješteno među livadama, njivama sa ponešto žbunja. Odatle za Lišnju.

Lišnja je naselje koje otprilike ima 50 do 60 turskih kuća. Put do njega vodi preko žbunjem obrasle uzvisine i preko dva potočića koji imaju močvarno tlo i do kojih je put pomalo strm. Između ta dva potoka nalazi se put koji se dijeli od kojih jedan put vodi na sjeverni, a drugi put na južni kraj u naselju i istih su karakteristika. Kuće su raspoređene prilično ravnomjerno sa voćnjacima.

Smrtići. Selo sa oko 30 hrišćanskih i nekoliko turskih kuća. Put vodi u njive i livade preko nešto dublje utisnutog potoka, a zatim u visoku šumu na obroncima i ponekom nizbrdicom od planine Motajice prilično lagano nizbrdo i tako prema selu, od kojeg se pak najednom put strmo spušta ka duboko utisnutim, obraslim i močvarnim potocima. Zatim u selo ka sjeveru prema jednoj zidanoj kuli. Takvih se može vidjeti svuda, na različitim visinama i udubljenjima, vrlo razbacano, ali počesto. Odatle za Ilovu.

Ilova. Selo se sastoji od oko 20 hrišćanskih kuća. Put vodi od kule pomalo naglo prema potoku nadole koji se zbog visokih obala teško može prijeći. Zatim kroz žbunje ponovo strmo naviše, pa kroz njive ka kućama u Smrtićima ispod kojih se opet vidi potok, koji se lakše prelazi. Odatle kroz šiblje preko rastuće uzvišice, a prije sela se prođe kroz još jedan potočić nakon kojeg teren prema naselju postaje vrlo strm. Naselje je smješteno na otvorenom terenu, prilično ravno, ali razbacano. Odatle za Galjipovce.

Galjipovci (2). Kako je gore opisano. Put vodi kroz polja i onda kroz žbunje u ravnu dolinu u kojoj teče Ilova koja je donekle močvarna ali se da lako savladati. Odatle lagana uzbrdica vodi kroz pomalo žbunovit kraj ka malobrojnim skrivenim kućicama, istočnog položaja, od kojih put vodi u šumu visokih stabala na jako strmu uzvisinu Careva Gora. Odatle nešto laganiji put navodi na kućice u selu, koje desno i lijevo leže od puta što vodi kroz polja. Kod ovih kuća poviše doline Ilove izdvaja se put koji vodi pravac ka Lišnji, koji je zapravo pravi put i naša sljedeća ruta.

* na fotografiji: karta Haumptmana Helda iz toga perioda.