Jelena Fužinato, umjetnica: Živo iskustvo odlaska i povratka

U okviru projekta Dialog, koji u saradnji sa umjetničkim prostorom Ideal iz Leipziga realizira Umjetnički kolektiv U10 iz Beograda, predstavljen je rad bh. umjetnice Jelene Fužinato “Strah od povratka zamijenio je strah da se nikada neću vratiti”

Rad “Strah od povratka zamijenio je strah da se nikada neću vratiti” umjetnice Jelene Fužinato pripada, kako je saopšteno, opusu koji markira momente složenog procesa ekspatrijacije i repatrijacije. Crteži prikazani na bilbordima, objašnjeno je o ovom radu, imaju funkciju pomoći u pamćenju, navodeći emocionalne faze i bilježeći evoluciju misli u procesu migracije.

RAZMIŠLJANJE O POVRATKU

Kako je u razgovoru za Oslobođenje kazala Jelena Fužinato, ovo je jedan iz serije radova koji je nastao 2021. godine, kao proizvod dugogodišnjeg razmišljanja o povratku.

image

Obezdržavljeni građani i građanke su oni/e koji nisu dio društva u kome žive/Marijana Jankovi

– Ove godine odlučila sam pokušati vratiti se u region. Zanimalo me je kako i pod kojim uslovima je za mene povratak moguć. U tom periodu su nastali crteži, objekti, naljepnice, upitnici itd. koji su zabilješke trenutnih stanja u kompleksnom procesu povratka. Ti radovi imaju funkciju pomoći u pamćenju, stavljajući na papir evoluciju misli u toku migracije. “Strah od povratka zamijenio je strah da se nikada neću vratiti” je rečenica koja markira isto osjećanje u različitim momentima iseljeništva: osjećaj straha od povratka na početku procesa ekspatrijacije (2011) i emocija taloženih tokom 10 godina odsustva te pokušaj repatrijacije (2021). U prvim godinama ovog procesa dominantno je osjećanje beskrajne nesigurnosti, a zatim se sporo i neprimjetno razvija otpor prema novom identitetu i osjećajem drugosti, čak i nakon što su formalni uslovi zadovoljeni. Tako da potpuni osjećaj pripadnosti nikad i nigdje nije postignut, objašnjava Fužinato, te dodaje:

– Mene ovaj unutrašnji dijalog zanima ne samo u mom slučaju, već iz različitih perspektiva, jer je očigledno da se dešava mnogim iseljenim osobama. Generacije prije nas su zidale kuće u rodnim mjestima u kojima često niko nikada nije živio. Zanima me kako će nove generacije “nadoknaditi” izgubljenu konekciju sa sopstvenim zemljama. Zato je i dio ove serije radova upitnik koji ima za cilj skupiti policentrične narative o napuštanju zemlje porijekla. Dakle, ovaj rad, kao i svi ostali radovi nastali ove godine, predstavlja eksces u javni prostor i prati živo iskustvo odlaska i povratka.

RAD JE PODRAZUMIJEVAO JAVNO POSTAVLJANJE NA BILBORD, KAKO VIDITE VAŠ RAD U TOM KONTEKSTU, VAN GALERIJSKOG PROSTORA?

– Galerijski prostor je elitistički prostor. Nijedan angažman to ne može promijeniti. Ljudi koji nemaju interesa u galerijama i muzejima koji se direktno odnosi na kvalitet njihovog života neće nikad prisvojiti to okruženje kao svoje mjesto. Meni je redovno odstupanje od sistema umjetnosti veoma važno u shvatanju mog djelovanja u društvu. Prvenstveno zbog toga što elitni milje nije dio mog sistema vrijednosti, a zatim i zbog toga što javni prostor omogućava pluralističku perspektivu, a to je ono što me najviše zanima u umjetnosti.

Oslobođenje

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*