Piše: Dario Topić, profesor istorije
Zavičajni muzej Prnjavor
Prije 90 godina dana 9. oktobra 1934. godine izvršen je atentata na kralja Aleksandra I Karađorđevića u francuskom gradu Marseju. Bila je to zvanična posjeta kralja Francuskoj, a atentat je izvršio Vlado Černozemski, makedonski zavjerenik. Kod svih onih koji su uvažavali i poštovali kralja Aleksandra I Karađorđevića i tadašnju Jugoslavija koju je vodio, ovaj događaj izazvao je ogromnu tugu i žalost.
U štampi toga vremena objavljivani su telegrami u kojima su predstavnici javnog života mjesta i gradova, okruga, srezova i drugih administrativnih vlasti, banovima koji su u ime kraljevske vlasti postavljani na čelo Banovina u Kraljevini Jugoslaviji, upućivali najiskrenije izraze saučešća zbog smrti kralja Aleksandra. Na čelu Vrbaske banovine, u čije administrativne granice je ulazio tadašnji Prnjavor, u vrijeme Marsejskog atentata bio je Dragoslav Đorđević. Mnogobrojni telegrami saučešća i žalosti slati su banu iz svih krajeva Vrbaske banovine pa tako i iz Prnjavora.
Prnjavor
„Sa dubokim bolom u duši molimo gospodina Bana da bude tumač naše žalosti na najvišem mestu zbog smrti našeg Viteškog Kralja Aleksandra Prvog Ujedinitelja“.
Udruženje trgovaca
Prnjavor
„Duboko uzbuđeni i ožalošćeni neočekivanom i nasilnom smrću našeg ljubljenog i nikad neprežaljenog Velikog Kralja Aleksandra I Ujedinitelja, mi rusko-pravoslavni sveštenici Banjalučke Eparhije sakupivši se 14/1 oktobra, na dan Pokrova Presvete Bogorodice, u našem glavnom hramu u Hrvaćanima, žrtvovateljem i dobrotvorom kojeg (kakav je bio (prim. autora)), bio Blaženopočivši Kralj Mirotvorac, te po slučaju hramovnog praznika, pri velikom učestviju rusinskog naroda, povraćenog iz unije u krilo Sv. Pravoslavlja, po svršenoj žrtestvenoj sabornoj službi i pomenu po muci ubijenom Kralju, našem Velikom i Uzvišenom Ktitoru ovog Sv. Hrama, odlučili smo u zajednici sa prisutnim cjelokupnim rusinskim narodom pravoslavne vjere ovde, obaviti, po tradiciji Ruske pravoslavne crkve, 40 zaupokojenih Sv. služba sa parastosima, za pokoj duše Blaženopočivšeg Kralja Mučenika, te molimo Vas, Gospodine Bane, primite naše i naših vjernika duboko saučešće i veliki bol, za izgubljenim Velikim Monarhom i blagoizvolite biti tumačem naših ovih iskrenih osjećaja kod Kraljevske Vlade“.
Vasilije Z. Striljček, protosinđel
Grigorije Križanovski, sveštenik
Grigorije Prekrasnov, sveštenik
Prnjavor
„Primite izraz dubokog saučešća kojeg Vam upućuje i mole da budete tumač istih pred Kraljevskom Vladom, Ukrajinci grko-katolici u oplakivanju zle kobi Viteškog Kralja Aleksandra I, kojemu neka je Vječna Slava!
Budite uvjereni gospodine Bane da je to prigušeni jecaj dece koja su izgubila svoga oca zaštinika i zatočnika svjetskog mira!
Duboko uvjereni, da ćemo u budućnosti u Njeg. Vel. Kralju Petru II naći drugog Oca, kličemo:
Živeo Kralj Petar II.“
Tadašnji prnjavorski učitelj Đeka Kljajić, ličnost koja se osim u svojim prosvjetnim dužnostima sve više isticala i u drugim vidovima javnog života u Prnjavoru, napisao je pjesmu u kojoj izražava svoju žal za ubijenim kraljem:
Čuvajte Jugoslaviju!
Što tužno šumi Sava i gordi Dunav plače,
Što hitri Vardar jeca i lomna Neretva stenje;
Što zraci nad našim nebom danas sumorno zrače,
I tužno kroz zemlju proleće neko gorko znamenje? …
Što gordi Triglav zadrhta, budni čuvar naših gora,
I slavom ratnom junački – Kajmakčalan se prenu;
Što snažno uzdrhta Lovćen na dogled sinjega mora …
Što slavom izraslo cveće za časak nad njima svenu? …
Što naše sunce toliko sumorno pogleda sviju,
I duše naše obuze duboka i teška tuga;
Što suze toliko teku, i na sve strane se liju? …
Nesta nam KRALjA, VITEZA, VOĐE, RATNIKA I DRUGA …
Umro je daleko od nas, za ljude sreću tražeći,
I zadnjeg časa – kao i uvek, jednako ljubeći sviju, –
Uz blagi osmeh, zauvek sa ovog sveta seleći,
Izdisao je … i pozdravio nas: ČUVAJTE JUGOSLAVIJU!
Prnjavor, 10. oktobra 1934. g. Đeka R. Kljajić
Be the first to comment