Spomen-dom u Štrpcima sagrađen je krajem 60-ih godina. Bio je tada, nešto što je malo ko imao.
Bio je mjesto gdje se čuvala i njegovala tradicija, mjesto koje je spajalo ljude. U njemu su se nekad održavali koncerti, predstave, priredbe. Znao je da posluži i kao bioskop. Predstavljao je simbol kulture. Dok se kulturi posvećivala pažnja, i spomen-dom je blistao punim sjajem, danas neka druga priča, neka druga slika. Spomen-dom je na istom mjestu, ali ni približno isti. Dok je nekad bio ispunjen ljudima, čiji su aplauzi na trenutak zaustavljali dešavanja na pozornici, danas je ispunjen smećem od kojeg se ista ta pozornica, više i ne vidi. Zbog ljudskog nemara, nebrige, ili čega već, dom je nakon ratnih dešavanja prepušten samom sebi. Kako su godine prolazile, to je dom bivao u sve lošijem stanju. 2010. godine obnovljen je, osmijeh mu se koliko, toliko vratio, danas opet tužan, devastiran, oronuo, bez arheološko numizmatičke zbirke, sa uništenom etno muzejskom ostavom.
Pretovren u odlagalište otpada, spomen-dom, na istom onom mjestu na kojem je sagrađen prije nekoliko decenija, danas kroz nadu, koja kažu zadnja umire, čeka svoj spas. Nada se boljim danima, u kojima će se kultura ponovo useliti u njegove odaje.
Prnjavor.info – Z. Ančić
boze sacuvaj
Kakav načelnik takav mu je i Spomen dom u selu!
Pa i sada je spomen dom, ali odnosu pojedinaca prema društvu, još gore je kada vidimo smeće oko spomen obilježja i iz ovog rata, ne pada to smeće samo sa neba, neko ga mora baciti…
Брука и срамота. Без коментара…