Faruk Đođić je uspješni Bosanac u Švedskoj. Rođeni Prnjavorčanin autor je Zemljišnog atlasa Švedske. Ovakvi podvizi su upravo i najbolji ambasadori Bosne i Hercegovine.
Jedan je od sinonima za košarku u Prnjavoru. KK Mladost predvodio je u prvenstvenim susretima Banjalučke zone do plasmana u regionalnu ligu.
Zbog čega ste izabrali košarku, da li ste trenirali i druge sportove?
Ja sam mahalsko dijete, a mi djeca iz moje mahale smo imali pogodnost da su nam školska igrališta bila jako blizu. Dovoljna nam je bila lopta, bilo kakva, za sve vrste sportova. Igrali smo sve od malih nogu, ali samoorganizovano, bez uplita klubova i sportskih društava. Time smo valjda dobili šansu da skontamo za koji sport imamo najviše smisla pa smo se kasnije za taj sport i opredjeljivali. I dan danas volim sve sportove sa loptom, ali basket je poseban. Ne zovemo košarku bez razloga kraljica igara!
Pamtite li posebno neku utakmicu u dresu Mladosti?
Mnoge, utakmice protiv banjalučkog Borca u Kupu su uvijek bile posebne. Meni lično najdraže su bile one protiv veterana Mladosti. Pod veteranima su se tada u stvari smatrali igrači u najboljoj dobi, koji bi rano završili karijeru, izmedju 25 i 35 godina Mii mlađi smo to uvijek vidjeli kao izazov. Čaršijski rivalitet, i rivalstvo sa basketa (tri na tri) koje bi se prenosilo u košarkašku utakmicu.
Koliko Vam je značilo što ste nosili kapitensku traku ekipe iz svog grada?
U to doba, mnogo. Još sam i sam bio mlad, tek zakoračio u dvadesete a imali smo talentiranu generaciju. Košarkaško odrastanje je pratilo ono životno.
Kakva je bila posjeta na utakmicama Mladosti?
Mislim da smo u to doba neposredno prije rata, uspjeli stvoriti tradiciju dolaska raje na košarkaške utakmice. Dugo su FK Ljubić i njihove utakmice bile glavna atrakcija. Mislim da smo mi u to doba uspjeli privući neke mlađe generacije na košarkaške utakmice.
Kako je u to vrijeme Mladost bila organizovana kao klub?
Mislim da je bio odlučujući entuzijazam nekolicine ljudi koji su volili klub. Sve na volonterskoj bazi i uz puno odricanja. Samo tada mi te stvari nismo odricanjima zvali, nego smo jednostavno radili stvari koje volimo. Malo novca iz opštine i nekoliko manjih sponzora, i to bi bilo to.
Studirali ste u Sarajevu, a dolazili da igrate za svoju Mladost?
Da, i vozom gotovo svaki vikend odlazio na utakmice. Trenirao koliko su studiji dozvoljavali.
Da li su upravo klubovi kao Mladost bili i izvor talenata?
Naravno, bez masovnosti nema kvaliteta ni u čemu pa ni u košarci, čista statistika. Mada, sa ove distance, produkcija talenata možda nije ni primarna svrha ni najvažnija vrijednost malih klubova. Mladost je tada okupljala mnogo mlađih sekcija koje su djeci davale mogućnost da se bave sportom, druže, takmiče, stvaraju radne navike.
Pratite li danas košarku, odigrate li partiju basketa?
Naravno, jednom basketaš, uvijek basketaš. Igram koliko mi koljena dozvoljavaju. To bi danas bilo otprilike jednom sedmično pa onda ostatak sedmice odbolujem. Iz Švedske gdje sada živim i nemam neke super mogućnosti pratiti košarku, osim NBA i Euroleauge. Ponekad odem da uživo gledam lokalnu ekipu. Sviđa mi se kako Sparsi rade u Bosni.
Koliko je u tadašnjem vremenu bavljenje sportom uticalo i na razvoj ličnosti?
Teško je to reći, svako ima neki svoj individualan doživljaj. Ja sam od sporta i basketa doživio samo najljepše. To je potpuno odvojeno od bilo kakvog ličnog ili klupskog sportskog uspjeha. Čak i ovdje u Švedskoj mi je basket bio važna polazna tačka. Način ulaska u društvo i neki univerzalan jezik sporazumijevanja. I dan danas mi je basket najbolja terapija, protivnik, lopta, koš, i sve ostalo. Male i velike živote brige, postaju nerelevantne.
Faruk Đođić je u skandinavskoj državi nastavio je nizati pobjede na naučnom polju. Isto onako kao u dresu Mladosti sa kapitenskom trakom na terenima Bosanske krajine.
Bio je apsolvent Poljoprivrednog fakluteta Univerziteta u Sarajevu. Najteže vrijeme za BiH ga je zatiče u rodnom Prnjavoru, gdje je došao iz Sarajeva da sa roditeljima provede Bajram. Igrom slučaja rođak mu je uspio sačuvati i poslije poslati indeks sa fakulteta pa mu je na osnovu toga Švedski zavod za visoko školstvo priznao kao važeće dobar dio kurseva i ispita. Već 1995. godine Đođić upisuje magistarski rad iz pedologije (nauka o zemljištu) na švedskom Poljoprivrednom univerzitetu (SLU) u Uppsali: Nakon toga 1997. godine nastavlja sa postdiplomskim studijem sa fokusom na zaštitu kvaliteta voda. Doktorirao je 2001. godine i od tada se bavi naučnoistraživačkim radom.
Intervju sa Farukom Đođićem urađen je prošle godine.
Nedim Salaharević – BHbasket.ba
Be the first to comment