Kada smo se dogovarali oko uspona na Dinaru i Šator, plan nam je bio da prije tih uspona odradimo i jedan pripremni. Tad nam je Škreba predložio Očauš. Međutim, zbog ranije zakazanih obaveza, nismo mogli da ispoštujemo taj dogovor. Kako za vikend nismo imali ništa planirano, odlučili smo da odemo na Očauš.
I tako, grupa od 18 planinara iz Prnjavora pojačana sa ekipom iz Dervente i domaćinima iz Teslića, uputi se juče na Očauš. Po dolasku u Teslić dočeka naš kiša. Ali ta ista kiša ne zna da koliko god ona padala, uopšte nam ne može poremetiti planove. 🙂 I dalje ćemo hodati nasmijani, bićemo veseli, pravićemo selfije, djevojke će skakati dok ih Uroš pokušava uslikati u zraku ( juče su čak uloge bile zamijenjene. 🙂 ) ; da će Disko tokom čitavog uspona biti u elementu. 🙂 Tako je i juče bilo.
Poslije pola sata i kiša je stala, uvidjela je da nam ne može ništa. Staza je vodila konstantno uzbrdo, sve do dva vrha- Biser glavice (1383 mnv) i Mihajlovca (1402 mnv) koji je ujedno najviši vrhu na području Teslića. Kada smo krenuli na spust opet je počela kiša. Bilo je klizanja, padanja ( ništa strašno, na zadnji dio tjela. 🙂 ) smijanja i opet smo pobijedili kišu. Laganom šetnjom dođošmo do kombija, ali tu nije bio kraj našeg izleta. Ono pravo je tek slijedilo, a to je odlazak u Rastušku pećinu, koja se nalazi u blizini Teslića, tačnije u Čečavi. U pećini su nam društvo pravili šišmiši koji su neprestano letjeli oko nas. Pažljivo smo obišli svaki metar pećine. Sa obilaskom pećine i naš izlet je bio gotov. Srećni, zadovoljni, veseli i pomalo umorni krenušmo kući. U kombiju se dogovaramo o sledećim akcijama, a o tome ćete biti blagovremeno obaviješteni.
VEDRO!
Srđan Stakić
PD „Korak Više“
