Srpska demokratska stranka je došla do dokumenata i saznanja koji nesumnjivo svjedoče o nečasnim postupcima i kriminalnim radnjama sadašnjeg odbornika u SO Prnjavor i bivšeg Predsjednika SO, Brane Žunića, u otadžbinskom ratu.
TV K3
Mi imamo moralnu obavezu da javnost upoznamo o tome, prije svega zbog činjenice da je Žunić svojim postupcima narušio ugled VRS i njenih pripadnika, te nanio fizičku i duševnu patnju svojim žrtvama.
Brano Žunić je čovjek koji veoma često sebe ističe kao nekoga ko je žrtva i ko je ugrožen. Posebno je upečatljivo njegovo stalno nastojanje da sebe predstavlja kao oličenje moralnih vrijednosti. Međutim, prava istina je sasvim drugačija.
Brano Žunić se tokom otadžbinskog rata veoma nečasno ponio prema ratnim vojnim zarobljenicima i njihovim porodicama. On i njegov punac, Stefan Mireckej, učestvovali su u pokušaju razbojničke ucjene, kako je to djelo okarakterisao njemački sud u Štutgartu.
U obrazloženju presude gospodinu Mireckeju jasno se navodi da je Brano Žunić u februaru i martu 1994. godine zvao porodice ljudi koji su bili zatvoreni i njemu dostupni, te da je tražio novčanu iznudu od ukupno 30.000 DEM, da oni ne bi bili zlostavljani, mučeni i ubijeni.
Citiramo dio obrazloženja presude: „Najprije je Žunić izjavio da je ova suma potrebna da sin Petrovića ne bude mučen. Kasnije je prijetio da će zarobljenik biti mučen ukoliko suma ne bude isplaćena, te da će mu „odbiti bubrege“ ili će ga „tako tući, da će mu polomiti rebra i da će krv urinirati.“ „
Brano Žunić, pored prijetnji mučenjem i zlostavljanjem zatvorenika, prijetio je da će biti pobijeni i oni i njihove porodice u NJemačkoj.
Citiramo dio obrazloženja presude: „Prijetio je Žunić da će zarobljenici biti mučeni ili ubijeni ako ne bude plaćeno. On je već u NJemačkoj ubijao ljude i oni će (svjedoci), ukoliko ne plate, biti ubijeni.“
Kao epilog svega toga došlo je do hapšenja Žunića 2009. godine, kao tadašnjeg Predsjednika SO Prnjavor.
Brano Žunić tada pokazuje sav svoj nemoral i neljudskost.
Na saslušanju koje je održano u Štutgartu 23. marta 2009. godine Žunić je prije svega priznao da je sve to učinio. Kao opravdanje je naveo da je on Poluhrvat, da je zbog toga bio izložen pritiscima, te da je bio prisiljen da to učini, jer bi inače bio poslat na prvu liniju fronta.
Koliko je Brano Žunić ispao nečovjek, govori i činjenica da se pokušao odbraniti time da je sve to učinio po nagovoru ili prisili svoga nadređenog, borca VRS Duška Zorića, te da je zapravo Zorić taj ko je sve organizovao, a da je Žunić navodno sve to radio da bi sačuvao svoju glavu kao Poluhrvat.
Da su ovo bezočne laži, dokazuje činjenica da je Duško Zorić poginuo 7. avgusta 1993. godine, više od pola godine prije Žunićevih ucjena.
Navedenim nečasnim postupcima i kriminalnim radnjama trgovine ljudima, pokušajem da se prikaže žrtvom u VRS kao Poluhrvat i zloupotrebom imena poginulog borca, Brano Žunić je pokazao svoj pravi karakter.
Za sve ovo imamo originalnu dokumentaciju na njemačkom jeziku, sa prevodom od strane sudskog tumača, koju ćemo dati na uvid javnosti.
Ovu dokumentaciju ćemo dostaviti Kabinetu Načelnika opštine Prnjavor, Predsjedniku SO Prnjavor, svim odbornicima u SO Prnjavor, Predsjedniku Boračke organizacije Prnjavor, Ministarstvu unutrašnjih poslova RS, Tužilaštvu RS i BiH, Agenciji za istrage i zaštitu i Centralnoj izbornoj komisiji BiH, te očekujemo od navedenih institucija da u okviru svojih zakonskih ovlašćenja preduzmu odgovarajuće postupke.
S poštovanjem,
Predsjednik OO SDS Prnjavor
dr Siniša Gatarić
Ovo Zuna uradio?!? Ma, ne vjerujem, takav humanista i borac za prava ljudi i zena sa fejsbuka… hahhahahhahaha