Milan Sikimić, u banjalučkim rokenrol krugovima poznat po nadimku Sikira, u nedavno završenoj godini, zajedno sa kolegom Igorom Stankovićem Čupom, snimio je autorski singl pod nazivom “No Hard Feelings”.
Pjesma je snimljena pod imenom muzičkog dvojca “Chupo & Sikira”, a riječ je o numeri koja nosi neobičnu i snažnu životnu priču dugu gotovo petnaest godina.
Tekst pjesme napisao je Milan Sikimić, u periodu ranih godina svog braka – vremenu koje opisuje kao turbulentno, puno izazova, velikih promjena i prilagođavanja dvoje ljudi koji tek uče živjeti zajedno.
Tada, kako kaže, sve je bilo “novo, teško i emotivno sirovo”, pa je i tekst nastao kao iskren odgovor na nesigurnosti, lomove i tihe borbe koje prate prve zajedničke godine. Ono što pjesmi daje posebnu dubinu jeste činjenica da se njen završetak – iako u tekstu govori o rastanku – nikada nije ostvario u stvarnom životu. Stvarnost je, naprotiv, donijela potpuno drugačiji epilog: brak je opstao, ojačao i izgradio se kroz trud, razumijevanje i zajednički rad na sebi.
“Danas, nakon toliko godina, pjesma ima sasvim drugo značenje. Više nije priča o rastanku, nego podsjetnik na sve što smo prošli i pobijedili. Zato smo joj odlučili dati novi život, ovaj put u muzici”, kaže Sikimić, koji je više o svemu govorio za “Nezavisne”.
NN: Recite nam o saradnji sa Stankovićem i o nastanku ove pjesme?
SIKIMIĆ: Cijeli koncept počeo je nekada 2016. godine kada smo se upoznali i počeli sa radom, prvo kao cover bend, a kasnije i kao akustični dvojac. Sama ideja oko autorskog rada javila se kada sam poslao Igoru tekst, na šta je prva reakcija bila: “Ovo je top!” Počeli smo prvo sa nekim kosturom pjesmu u vidu akustične verzije, gdje smo prepoznali da bi to u full bend aranžmanu bilo puno efektnije i desilo se. Potrajalo je značajno, ali mislim da su se trud i čekanje isplatili.
NN: U kojoj je mjeri ovo autobiografski tekst?
SIKIMIĆ: U potpunosti! Ovo je dio mog života u kojem sam ja bio na raskrsnici. Tekst je nastao u tom nekom turbulentnom periodu kada smo se supruga i ja našli pred nizom nekakvih problema koje život nosi, ali srećom, uspjeli smo da napravimo kompromis i da se prilagodimo jedno drugom, da prevaziđemo razlike i iznesemo ono najbolje iz nas. Danas poslije 15 godina braka još opstajemo i dajemo se novim izazovima. Ono što je epilog, jeste da smo dobili troje prekrasne djece koji su i onako kruna naše borbe i opstanka.
NN: Izabrali ste da svoja osjećanja iskažete na engleskom jeziku. Zašto?
SIKIMIĆ: Prvenstveno mi je bilo izazovno, a sa druge strane nekako mi je engleski jezik bio univerzalniji i lakši za poslagati rime jer sam u tom nekom periodu više bio orijentisan na stranu muziku, pa jedino iz tog razloga. Mada razmišljamo da prilagodimo tekst i našem jeziku, tako da će vjerovatno biti dvije verzije.
NN: Pjevač ste više banjalučkih bendova i s tim u vezi možete više reći o popularnosti rokenrol muzike danas. Koliko su mladi zainteresovani za ovu muziku i koji su njeni odjeci ovdje i sada?
SIKIMIĆ: Istina, banjalučka scena je, što se tiče rokenrola, jako siromašna, tako da se prave razne kombinacije i može se vidjeti više istih lica u različitim bendovima. Mislim da ima potencijala, ali da nas novi trendovi sve nekako više i više sabijaju u ćošak… Teško jeste, ali mislim da ćemo opstati i da će opet doći vrijeme istinskih vrijednosti i kvaliteta.
NN: U Banjaluku ste došli iz obližnjeg Prnjavora, koji je važio i, nadamo se, da još važi za rokersko mjesto. Kako je započela Vaša ljubav prema rokenrolu?
SIKIMIĆ: Da, još davne 2006. godine sam došao u Banjaluku kao student i evo do dan-danas ostao ovdje. Banjaluka kao znatno veće mjesto od Prnjavora pruža više mogućnosti i potencijala za razvoj u svim sferama života, što je nekako i logično. Prnjavor kako ga ja poznajem iz srednjoškolskih dana, mislim da je imao puno više potencijala za razvoj rokenrola nego danas, kao što sam već napomenuo, došlo je neko novo vrijeme, koje servira nove trendove i kojima se teško oduprijeti… Ljubav prema muzici generalno kod mene se nikada nije javila, tako da ne vežem to za neki događaj ili nešto slično, jednostavno od rođenja je dio mene.
NN: Koja je proporcija između tezge i autorskog rada na aktuelnoj rok sceni?
SIKIMIĆ: Većina se bazira na tezgarenje jer je to u neku ruku i izvor prihoda, dok autorski rad sam po sebi zahtijeva velika novčana sredstva od snimanja u studiju pa do snimanja spota i sve propratne tehnike i opreme. Vjerujem da je to i jedan od glavnih razloga zašto se malo stvara i zašto se bendovi uopšte ne upuštaju u takvu vrstu priče.
NN: Da li planirate nastaviti sa autorskom muzikom i ako da, šta novo spremate?
SIKIMIĆ: Da, planovi svakako postoje, ali idemo polako, ne želimo da žurimo. Želimo prvenstveno kvalitet i da to bude prioritet. Naišli smo na pozitivnu reakciju publike što se tiče pjesme “No Hard Feelings”. I u tom smjeru želimo da nastavimo. Čupo je već dobio nove tekstove za rad, tako da se lagano upuštamo u nove izazove i avanture o kojima ćemo vas blagovremeno i obavijestiti.
NN: Koji su autorski bendovi čiji rad cijenite kod nas i u regionu?
SIKIMIĆ: Neko sam ko poštuje trud i rad i ne bih nikoga izdvajao u tom smislu, ali svako ko svoja osjećanja pretoči u umjetničko djelo, u ovom slučaju u pjesmu, koja može da izazove emocije i da se saživi sa izvođačem, to je ono što mene zapravo privuče, nebitno je o kome se radi.
Milan Sikimic – Nezavisne novine
