Prnjavorska Gimnazija sljedeće godine obilježava 65 godina rada i postojnja.
U jednoj od njenih učionica okupila se prva generacija gimnazijalaca, nakon 60 godina.
Radost, osmjesi, zagrljaji ispred škole – tako je izgledao susret prvih učenika prnjavorske Gimnazije, koji su u ovoj ustanovi, osnovanoj 1961. godine, maturirali prije šest decenija.
Istina, okupljali su se u 4-5 navrata nakon završenog školovanja, a onda su poželjeli da to urade još jednom. Prozivka je mogla da počne.
– Morala sam doći, možda mi je ovo posljednji put. presretna sam što vidim društvo – kaže Marija Knežević.
Gimnaziju je u generaciji 1961/65. upisalo oko 80 učenika, završilo je u dva odjeljenja 4A i 4B njih 43-oje. Nakon 60 godina, u školsku klupu sjelo ih je svega četrnaest. Ostali su opravdano odsutni. Neki su rasuti po cijelom svijetu, mnogi nisu više među živima, mnogi nose teško životno breme, gubitak djece, članova porodice, sjetu za prošlim vremenima, ali i radost što su bar na tren ponovo među svojim školskim drugovima.
Sjećaju se i svojih profesora i razrednice Mirjane Radmilović. Učenja, nestašluka, školskih ljubavi i poručuju – bili smo izuzetna generacija.
-Bilo nas je nekada puno, ali nažalost, godine su učinile svoje. Malo će biti takvih generacija kakva je bila naša – kaže Ljubica Mikić.
Njena školska drugarica Radojka Bijelić kaže da je veličanstven osjećaj vidjeti bivše kolege.
– I sa srećom i sa tugom. Sa tugom što nas nema više, jer su mnogi otoči, prirodna selekcija, a sa srećom jer smo se ipak okupili, da ljudi žele da se druže – kaže Radojka.
Radost zbog susreta ne krije ni Emina Osmandžiković, jer, kaže, dočekati 60 godina mature je nešto posebno.
– Ono što obrazuje Gimnazija, a nadam se da je i sad tako, je jedna lepeza koja je širila gdje god hoćeš – priča Emina, prepričavajući događaje iz gimnazijalskih dana, pa i one zadaće iz matematike koju joj je, kaže, pisao brat Vasić.
A Eminin “brat” kako zove druga iz školskih klupa Milenka Vasića, prepričava nam događaje sa lektirom. Čitali su je iz jedne knjige…
– Druženje uz učenje. Treba lektiru pročitati, a jedna knjiga. A onda se skupimo kod nekoga, jedan čita ostali slušaju. Sjećam se jedno veče kod Emine smo čitali lektriu i oko ponoći svi pospali po podu – sjeća se Milenko Vasić.
Nekadašnji gimnazijalci kažu da su ih profesori divno i učili i vaspitavali i upućivali u život. Učili su oni od profesora, ali i profesori od njih, jer su jedni drugima bili prva generacija. Znanje su upijali, volje im nije falilo.
Prozivku prvih gimnazijalaca obavila je sadašnja direktorica prnjavorske gimnazije Dajana Ostojić.
– Zaista mi je velika čast i zadovoljstvo što sam imala priliku da prisustvujem obilježavanju 60 godina mature prve generacije maturanata prnjavorske gimnazije. Oni su postavili temelj. Mi smo oe godine ispratili 49 generaciju prnjavorske Gimnazije, a sljedeće godine proslavljamo 65 godina naše škole, što je odraz trajanja, kvaliteta i naše predanosti kvalitetnom obrazovanju – kaže Dajana Ostojić, direktor Gimnazije Prnjavor.
Prve gimnazijalce pozdravio je sa čestitkama i željama za dobro zdravlje i dug život gradonačelnik Darko Tomaš, inače 23. generacija Gimnazije.
– Posebna je čast biti sa ovim divnim ljudima i čuti njihove uspomene kojih se oni danas sjećaju i to govori o postojanosti i tradiciji ove škole – kaže Tomaš.
Sjećanje na đake, profesore i direktore prnjavorske Gimnazije, osnovane 3. jula 1961. godine, čiji je prvi direktor bio Stanko Nikić, čuvaju njeni učenici, ali i fotografije na zidovima škole, pričajući svoju priču o nekim davnim vremenima, ali i sadašnjost i budućnost.
(TV K3)
Be the first to comment