U dnevnom listu Borba od 18. februara 1980. godine objavljena je reportaža o ambicioznoj inicijativi stanovnika Palačkovaca kod Prnjavora. U saradnji sa tadašnjom prnjavorskom fabrikom obuće „Sloga“, planirana je izgradnja pogona za proizvodnju dijelova sportske obuće koji je trebalo da zaposli više od 140 radnika, uglavnom povratnika iz inostranstva.
Iako je projekat tada predstavljen kao snažan podsticaj razvoju sela i lokalne privrede, fabrika nikada nije izgrađena. Danas ovaj tekst ostaje zanimljivo svjedočanstvo jednog vremena i optimizma koji je postojao u lokalnoj zajednici.
Mjesne zajednice na djelu
Na redu je fabrika za povratnike
• Žitelji mjesne zajednice Palačkovci zajedno sa prnjavorskom fabrikom obuće „Sloga“ grade pogon za proizvodnju dijelova sportske obuće u kojem će zaposlenje dobiti 140 radnika — mahom povratnika iz inostranstva
(Prnjavor, februar 1980) — Mada djeluje tek četiri godine, seoska mjesna zajednica Palačkovci po svježini ideja i inicijativa i konkretnim akcijama, prednjači u prnjavorskoj opštini.
Žitelji dva sela — Gornjih i Donjih Palačkovaca — njih 2.000, od kojih je 500 zaposleno van rodnog mjesta, čini jednu akciju privode kraju, drugu započinju. Riječ je, zapravo, o izuzetnoj radnoj aktivnosti mještana, ali i velikim materijalnim sredstvima koja izdvajaju za preporod svog kraja. Tek što je ovih dana istakao prvi, zaveden je drugi mjesni samodoprinos.
Iz akcije u akciju
Vojin Ružičić je mlad čovjek, ambiciozan i radan, rekoše nam u Opštinskoj konferenciji SSRN Prnjavor. Najuporniji je u sve probleme mjesta. Zbog toga je, u stvari, i dobio povjerenje stanovnika koji su ga birali za predsjednika Izvršnog odbora Skupštine mjesne zajednice.
— Imamo se čime pohvaliti, kaže on. — Za četiri godine izgradili smo 40 kilometara puteva kroz sela, petrolejke su „penzionisane“ i u svim kućama, a pod krov smo doveli i dom kulture sa kojim smo raspolagali drugi mjesni samodoprinos. I nije samo to. Odlučili smo prije godinu dana da uvedemo telefon u svako sedmo domaćinstvo. Oprema i automatska telefonska centrala sa 60 brojeva već je nabavljena, sada čekamo proljeće, pa da podignemo linije.
Kada krajem ove godine bude završena izgradnja doma kulture, u lijevu stranu biće kino sala i prostor za zabavu mladih i rad jednog od najaktivnijih seoskih kulturno-prosvjetnih društava u opštini „Ljubo Novaković“ sa dramskom i folklornom sekcijom. Neće izostati ni ambulanta ni ti prostori za mjesnu zajednicu i rad društveno-političkih organizacija.
Po svemu, reklo bi se, obična priča o jednoj mjesnoj zajednici, čiji žitelji ne žale ni truda ni novca da sebi učine život boljim. Ali, po onome o čemu Palačkovčani mogu da budu primjer drugima. Kada su se pripremali pred novogodišnje praznike za doček svojih zemljaka sa privremenog rada u inostranstvu u mjesnoj zajednici su rekli: „Umjesto lijepih priča i dobrodošlice, ljudima treba nešto konkretno ponuditi“ i odlučili su da to bude — fabrika!
Fabrika, zašto da ne
— Na sjednici OOSK mjesne zajednice raspravljali smo o inicijativi za izgradnju fabrike i došli do zaključka da naša mjesna zajednica ima snage da bude ravnopravan partner fabrici obuće „Sloga“ i društveno-političkoj zajednici komune, kaže Nedeljko Popović sekretar OOSK.
Za radna mjesta u ovoj prvoj seoskoj fabrici na području komune „iznose“ se povraćati na sedam godina po 12.000 maraka. Sada već mnogi mještani, čak i oni koji nisu zaposleni, da bi dobili povoljne bespovratne kredite traže radna mjesta. Tako, na primjer, zemljoradnik Petar Đuraš daje bespovratno 50.000 dinara u hektar zemljišta za lokaciju fabrike, a Teodor Ignjatić nudi 12.000 maraka, ali posao ne traži.
U Palačkovcima praktično svi žive za fabriku, čiji je program prnjavorska „Sloga“ već sačinila. U njenu izgradnju uložiće se 50 miliona dinara, od čega će polovinu obezbijediti mjesna zajednica. U ovom pogonu radiće 137 ljudi, među kojima najviše povratnika iz inostranstva. U „Slogi“ ističu da za stručnjake i kvalifikovane obućare neće biti problema, jer ih ovaj kolektiv ima dovoljno. U prvo vrijeme oni će na posao dolaziti iz Prnjavora, a odatle je centar mjesne zajednice udaljen svega 14 kilometara.
— Selo ima sve uslove za izgradnju industrijskog kapaciteta, kaže Vladimir Glišić, zamjenik predsjednika Skupštine mjesne zajednice. Kroz selo prolazi magistralni asfaltni put, riješeno je pitanje vode i električne energije i lokacije, tu protiče i rijeka Ukrina. Ovaj industrijski pogon doprinijeće istovremeno i razvoju poljoprivredne proizvodnje u selu, jer će se mnogi radnici vratiti kući, zaključuje Glišić.
M. MARIĆ – Borba
