Lana Zec je učenica trećeg razreda prnjavorske Gimnazije, prepoznatljivo lice lokalnih kulturnih dešavanja, višestruko nagrađivana recitatorica, scenaristkinja, rediteljka, omladinska edukatorka i – fudbalska sutkinja. U intervjuu za portal Prnjavorinfo.com govori o svojim počecima, uspjesima, motivaciji, ali i o tome šta je pokreće i gdje vidi sebe u budućnosti.
Lana, za početak – kako bi se ti sama predstavila onima koji te ne poznaju?
Predstavila bih se kao srednjoškolka, učenica trećeg razreda Gimnazije. Izuzetno sam svestrana ličnost i neko ko je uvijek spreman za nove izazove i nova iskustva.
Već si godinama prepoznatljivo lice kulturnih dešavanja u Prnjavoru. Šta te je privuklo recitovanju i glumi?
Čitanje poezije je zapravo moja prva ljubav. Zainteresovanost za emocije lirske poezije vodila me u svijet govorenja stihova, a zatim i u glumu. Javnim nastupima otvorile su se nove prilike za lično usavršavanje.
Osvajala si brojne nagrade. Koja ti je najznačajnija i zašto?
Svaka nagrada ima svoju priču i vrijednost, ali ako bih morala izdvojiti jednu, to bi bila nagrada za najbolji autorski tekst na “Festivalu srednjoškolskog dramskog stvaralaštva BiH” u Konjicu 2023. godine za predstavu “I ne bi predstava”.
Iza tebe je i iskustvo kao scenaristkinje i rediteljke. Kako je to izgledalo?
To je bilo moje najznačajnije iskustvo do sada. Proces je bio zahtjevan, pun izazova, ali i ispunjen timskim radom i mladalačkom energijom. Nagrade su pokazale koliko smo svi zajedno dali sebe u taj projekat.
Pišeš i dramolete za djecu – gdje pronalaziš inspiraciju?
Inspiraciju nalazim u mašti. Prvi put sam se susrela s pisanjem dramolete u programu “NAUM”, a posebna radost je bila kada je moja bivša škola izvela moju dramoletu “Kako osvojiti princezu”, u kojoj je glumio i moj brat.
Aktivna si i kao omladinska edukatorka. O kojim temama razgovarate s mladima?
Najviše se bavimo temama mentalnog zdravlja, izgradnje identiteta i pritisaka društva. Ove teme podstiču mlade da razmišljaju o sebi, svojim emocijama i odnosu prema društvu. Radionice koje vode vršnjaci često su efikasnije i inspirativnije.
Kroz koje edukacije si prošla i koliko su uticale na tebe?
Prošla sam brojne edukacije – od medijske pismenosti, izgradnje identiteta, do treninga za vršnjačke edukatore. Posebno mi je značilo učešće u projektu “MOŽEMO BOLJE”, koji je doprinio lokalnim zajednicama širom BiH.
Takođe si i fudbalska sutkinja. Kako si se našla u toj ulozi?
Fudbal volim od malena. Djed mi je bio i igrač i sudija, često smo zajedno gledali utakmice. Iako nije uobičajeno zanimanje za djevojke, na terenu sam dobro prihvaćena. Moj brat trenira fudbal, tako da ćemo se sigurno sresti i na terenu.
Kako usklađuješ sve obaveze?
Ključ je dobra volja. Iako škola ponekad ispašta, trudim se da svu energiju uložim u ono što me istinski zanima i u čemu vidim svoju budućnost.
Koja ti je aktivnost trenutno najbliža srcu i gdje se vidiš u budućnosti?
Teško je izabrati samo jednu jer sve što radim ima svoje posebno mjesto. U budućnosti se vidim u sferi obrazovanja, kulture i rada s mladima.
Šta bi poručila mladima koji se još uvijek traže?
Važno je da istražuju sebe i probaju različite stvari. Neka se ne plaše novih iskustava – svako donosi neku vrijednu lekciju. Savjetujem da krenu u avanturu i usude se da nauče nešto novo.
I za kraj, kako izgleda tvoj idealan dan?
Opuštaju me muzika, trčanje i boravak u prirodi. Uživam u miru i jednostavnim trenucima, naročito kada su dani prepuni obaveza. Važno je znati i kada stati i odmoriti.
Vedran Lepir – Prnjavorinfo.com
Be the first to comment