Mladi prnjavorski rok bend “Deminutiv” nedavno je objavio novu pjesmu “Ruke”, koja progovara o otuđenosti, potrazi za povezanošću i unutrašnjim glasom koji često zaboravimo da slušamo.
Ovaj singl dolazi kao prirodan nastavak prethodnih uspješnih izdanja “Sjenka” i “Novo pravilo” i ujedno najavljuje album prvenac koji bi trebalo da bude objavljen do kraja godine.
“Deminutiv” čine Maja Kitić – vokal, Katarina Ćelić – bas, Marko Marčeta – bubnjevi, i gitarista Nemanja Danojević, koji je o radu ovog mladog i energičnog benda detaljnije govorio u intervjuu za “Nezavisne”.
NN: Nedavno ste objavili novu pjesmu “Ruke”. Koji je put koji jedna pjesma prođe od nastanka do zvaničnog objavljivanja i kako to izgleda u slučaju bendova koji nemaju čitavu industriju iza sebe?
DANOJEVIĆ: Svaka naša pjesma nastaje na totalno drugačiji način i ima specifičnu priču iza sebe. Pjesmu “Ruke” je napisala Katarina Ćelić, basistkinja grupe, prije nego što je nastao bend. Kad smo se odlučili baviti autorskim radom i kad smo se prijavili na “Banjalučku gitarijadu”, ta je pjesma prvi put izvedena, s tim da je bila skroz drugačija. Ta pjesma je uvijek bila tu za nastupe i u jednom momentu smo odlučili da ju snimimo ovdje u Aleksandrovcu kod Dražena Kecmana. Nemamo neku mašineriju iza sebe i sve to još uvijek funkcioniše dosta individualno, svi zajedno dosta toga radimo, dosta toga organizujemo, mi smo tekstopisci, kompozitori, scenaristi, režiseri, sve radimo i sklapamo sami, naravno uz pomoć ljudi koji to realizuju.
NN: Ova pjesma ujedno najavljuje i vaš album prvenac o kojem se već duže vrijeme priča. Kako stoje stvari na tom polju i kada bi se album mogao naći pred publikom?
DANOJEVIĆ: Odlučni smo da taj album izađe ove godine. Nedavno smo bili u studiju i snimili još dvije pjesme. Radimo vrlo aktivno i pjesama ima, planiramo snimanja na jesen i sa time bi album trebalo da bude kompletiran. Prilično smo neiskusni, prvi nam je album i treba nam još vremena dok uđemo u te vode i vidimo šta kako funkcioniše, ali se nadam da ništa ne bi trebalo da pokvari naše planove i da izdamo album do kraja godine.
NN: Koliko je objavljivanje albuma danas bitno za afirmaciju benda?
DANOJEVIĆ: Mnogi nam kao mladom bendu sugerišu, a i mi to vidimo, da u današnje vrijeme pjesma bez spota jako teško prolazi. Koliko god pjesme bile primarne, malo ko danas sluša kompletan album. Smatram da je album nešto što zaokruži jedan određen dio stvaralaštva benda prije nastavka rada u nekoj drugoj tematici i slično. Prilično je bitno imati album, koliko god to danas bilo prevaziđeno, jer na kraju bendovi ipak objave albume. Bendovi koji aktivno rade, koji su popularni i cijenjeni redovno izdaju albume. Prioritet su singlovi, oni se najviše najavljuju i prate, ali album je ipak kruna određenog perioda stvaralaštva.
NN: “Deminutiv” je rok bend čiji članovi dolaze iz Prnjavora, Dervente i Banjaluke, ali vas publika percipira kao prnjavorski bend. Postoji li aktivna rok scena u Prnjavoru i kakva je generalno situacija u manjim gradovima?
DANOJEVIĆ: Bend se vodi da je iz Prnjavora jer se od samog početka tu odvijaju naše probe i ljudi koji su mimo benda uključeni u naš rad većinski su iz Prnjavora. Na početku je najviše članova bilo odatle, a kasnije se to mijenjalo. Sama činjenica da samo se sastali iz tri grada govori o tome koliko je teško funkcionisati u jednom manjem gradu. Kad smo nastajali, niko nije išao sa planom i tražio bubnjara i slično, nas je bilo 10, sastali smo se jer volimo istu muziku, tu je bila i Katarina iz Dervente, a kasnije smo naišli na Marka iz Banjaluke. Banjaluka ima jaku scenu, ali je i tu jako teško oformiti neki novi bend, jer je dosta bendova koji su ustaljeni. U Prnjavoru pored nas ima još jedan bend koji svira rok muziku “Shadow 07”, koji radi pri Moto-klubu. Oni se bave autorskim radom, izbacuju pjesme, ali se zbog drugih obaveza jako rijetko okupljaju za koncerte i nastupe. Mi smo u tom dijelu jedini aktivan bend i koliko je lako probiti se i dobiti podršku publike, jer je mala konkurencija, toliko je i teško jer je jako izazovno okupiti ljude, sastaviti ekipu i jako je teško otići dalje iz manjeg grada.
NN: Postoji li rok publika u Prnjavoru? Na koje se načine bendovi mogu probiti i koja je uloga društvenih mreža u tom procesu?
DANOJEVIĆ: Prnjavor ima određenu rok publiku i mi imamo svoju publiku, prijatelje i ljude koji nas podržavaju. Uvijek kad napravimo svirku, to bude stvarno lijepo, ljudi dođu i podrže nas. Što se tiče publike u drugim gradovima, osvajamo je nastupima. Kada se pojavimo negdje, ljudi nas čuju i nakon toga se često desi da iste te ljude vidimo i na koncertima u drugim gradovima, prate nas i dođu da nas slušaju. Jako mi je drago kada vidim takve stvari. Dosta vremena ulažemo u društvene mreže i trudimo se da održimo aktivnim sve te naše profile. Mislim da je za bend jako bitno da održi komunikaciju sa publikom. Naše društvene mreže se zasnivaju na najavama naših nastupa, koncerata i eventualno novih pjesama. Mislim da je to jako dobra, da kažem žargonski, fora, gdje mi ljudima prikažemo i kako izgleda naš odlazak na svirku, kako izgleda život u kombiju po nekoliko dana, na putu, na svirkama. Meni lično bi bilo zanimljivo da tako nešto vidim kod drugog benda. Nije nam teško i nije nam naporno da budemo aktivni na društvenim mrežama, čak je i jako zanimljivo i mislim da je to pozitivno za bend jer u današnje vrijeme društvene mreže imaju jako veliki uticaj.
NN: Trenutno studirate na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci. Koliko je poznavanje osnova umjetničke muzike značajno za autorski rad i koliko se ova dva polja Vašeg angažovanja i stvaranja razlikuju?
DANOJEVIĆ: Da, Katarina i ja studiramo na Akademiji umjetnosti. Ja uvijek govorim da klasična muzika nije nešto primarno čime se mi bavimo kao bend, a i kao pojedinci, ali jako puno znači za shvatanje muzike i razumijevanje funkcionisanja muzike u teoretskom smislu. Ja na to gledam kao na to da je za književnika jako bitno da čita i da poznaje razne žanrove. Akademija dođe kao velika knjiga koju čitamo i konstantno obogaćujemo naš fond muzičkih riječi. To otvara neke druge vidike u slušanju, stvaranju, sviranju muzike, na svim poljima.
NN: Prošle godine ste dobili nagradu Dražena Ričla za najboljeg gitaristu “Demo Stage” festivala. Koliko Vam znači nagrada koja nosi ime po jednom od osnivača “Crvene jabuke”? Da li i u kojoj mjeri nagrade imaju mogućnost da nešto promijene u životu jednog muzičara?
DANOJEVIĆ: Na “Demo Stage” festivalu smo kao bend osvojili treće mjesto i tad smo osvojili snimanje pjesme i spota koji će uskoro izaći, kao i nastup na “Live Stage” festivalu koji će biti održan 3. jula u Sarajevu. Što se tiče nagrade koju sam ja osvojio, mogu reći da mi je stvarno drago imati takvo nešto u svojoj kolekciji više kao neku lijepu uspomenu i pečat na sve što ja radim. Mada ja lično nisam neko ko se takmiči i smatram da u muzici nagrade, pogotovo individualne nagrade, ostavljaju otvoreno pitanje koliko je to realno i koliko sad neko bolje svira je poprilično subjektivno. Naravno da je lijepo dobiti pohvalu za rad i trud i drago mi je što sam osvojio nagradu sa ovako simboličnim imenom.
NN: Učestvovali ste na brojim domaćim muzičkim festivalima. U kojoj mjeri je za mladi bend bitno da iskusi taj festivalski život?
DANOJEVIĆ: Svi mi težimo ka tom nivou sviranja da budemo festivalski bend. Imali smo priliku da sviramo na dosta tih festivala, međutim neka naredna stepenica i glavni cilj je da sviramo kao bend sa svojim autorskim pjesmama i da nas ljudi baš po tome prepoznaju. Ti festivali na kojima smo svirali su bili najbolji koncerti za nas.
NN: Sa kolegama iz benda i porodicom preminulog bubnjara Nebojše Vukovića organizujete “Nebo fest”. Kakav je plan za dalji život festivala, gdje biste voljeli da ga vidite u budućnosti?
DANOJEVIĆ: Festival je obilježje našeg rada, sjećanja i poštovanja prema Nebojši. Ja vjerujem da će festival nastaviti da živi i možda u međuvremenu mijenjati oblik i strukturu, ali sam siguran da će opstati u budućnosti.
NN: Kakvi su vam planovi za budućnost u profesionalnom segmentu?
DANOJEVIĆ: Do 3. jula planiramo da objavimo novu pjesmu koja se zove “Kraj”. Pjesma je energična, brza sa jako efektnim spotom i pozivam sve da budu u pripravnosti kada izađe, sve će im se samo kazati. Takođe, radimo na novim pjesmama. Dešavalo se da nam ljudi pošalju tekst neke pjesme raširenih ruku, da mi uradimo sa njom šta hoćemo. To je svakako zanimljivo i kada iskoristimo nečiji tekst, možda tog nekog promovišemo i motivišemo da piše nešto novo. Ko god piše, može nam se obratiti, pa ako nas njegov rad inspiriše, možda od tog teksta nastane neka pjesma.
Tijana Janković – Nezavisne novine
Be the first to comment