Bog je poslao Sina svog da nas spasi od robovanja smrti, grijehu i đavolu, da bismo se popravili i bili bolji. Dao nam je post i molitvu kao dva krila kojima treba da priđemo i dočekamo radosni praznik Hristovog rođenja, dao nam je ispovijest kao preumljenje, ispravljanje, popravljanje, da sebe popravimo.
Istakao je to protonamjesnik Branislav Aleksić, paroh vijačanski, u intervjuu za “Nezavisne novine” povodom Božića.
Prema njegovim riječima, Božić je praznik porodice, a to potvrđuju tri nedjelje pred sam praznik rođenja Hristovog, kada se obilježavaju Djetinjci, Materice i Oci.
“Imamo vrijeme posta i molitve pred Božić, kada treba da se izmirimo. Ako smo se zamjerili i nešto ružno rekli, da pružimo ruku, da zatražimo oproštaj, da budemo bolji, da se ispravimo, da popravimo, da ne griješimo dalje. Porodica je i osnova svega. Na tom se zasniva sve, čitavo društvo”, poručio je protonamjesnik Aleksić.
NN: Isus Hrist dolazi kao mirotvorac, a anđeli sa neba su pjevali: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.” Da li bi upravo mir trebalo da bude poruka Božića i Hristovog rođenja, ali i putokaz čovječanstvu?
ALEKSIĆ: Trebalo bi zato što je sam Gospod Isus Hristos i poslije svoga rođenja, kada je počeo spasiteljsku misiju, uvijek govorio svojim učenicima i narodu – mir svima. Taj mir čovjek može osjetiti samo kada ima u srcu i u duši iskrenost, ljubav koju je Bog usadio čovjeku i koja bi trebalo da bude okosnica, i početak i kraj.
NN: Hristos se rađa u pećini, daleko od sjaja, zlata i bogatstva, svega onoga čemu savremeni čovjek često teži. Kakvu poruku nosi Hristovo rođenje u siromaštvu i tišini?
ALEKSIĆ: Hristu su se poklonili i pastiri i mudraci. Kroz pastire mu se poklonio sav neuki svijet, običan svijet, svijet običnih ljudi, a kroz mudrace mu se poklonio sav učeni svijet. Mi vidimo i kroz same te stvari da smo svega ovozemaljskog samo korisnici, ništa ne nosimo sa sobom. I kada krećemo na taj posljednji put ka Gospodu, u vječno spasenje, vidimo da ništa ne nosimo od tog materijalnog. Najžalosnije je što svi u životu težimo da jedni drugima otmemo, da prisvojimo što nismo zaslužili, a i kada imamo, nismo spremni da podijelimo sa onima kojima je to potrebito.
NN: Zašto je to tako?
ALEKSIĆ: Jednostavno, đavo kao neprijatelj roda ljudskog koristi tu priliku. On želi u čovjeku da stvori taj odnos da je on sam sebi dovoljan, da je njemu najpotrebnije i da samo prisvaja, gomila, gomila… A slušamo jevanđeljske priče kada Gospod kaže svojim učenicima da ne gomilaju bogatstvo ovozemaljsko koje može rđa i moljac da podgrizu i lopov da ukrade. Zaboravljamo da gradimo bogatstvo u srcu i u duši. Čovjek je najbogatiji kada dijeli, kada ono što ima podijeli sa bratom svojim. Tada osjetimo najljepšu ljubav. Svi smo mi to osjetili u svom životu kada nešto podijelimo. Ne da to bude od suviška, već možda nešto zadnje što imamo da podijelimo sa svojim bližnjima. A đavo ne miruje. On traži način kako ljude da prevari. To je njemu svojstveno – laž, prevara, obmana, lukavstvo, a ljudi prihvate to kao vrijednost. Mi vidimo danas, u svijetu imamo stotine milijardera koji kontrolišu tržište žita, a kažemo da imamo nekoliko miliona gladnih u svijetu.
NN: Božić je praznik bogat običajima – od polaganja badnjaka do pijukanja. Koliko se ti običaji danas uspijevaju očuvati? Vjerujem da se na selu više čuvaju.
ALEKSIĆ: Jeste. Na selu je mnogo pristupačnije i lakše očuvati običaje. U gradu je to mnogo teže, ko živi u stanu, iako se ljudi trude. Ali opet, na selu se dosta do toga drži.
NN: Koji su to sve običaji koji se vezuju za Božić?
ALEKSIĆ: Tri nedjelje pred praznik Rođenja Hristovog su praznik porodice. Imamo Djetinjce, Materice i Oce, što pokazuje da je to upravo praznik porodice. Zatim od same sječe badnjaka, donošenja pred dom, unošenja uveče u dom, badnje večere, unošenja slame, pijukanja. To u stvari pokazuje tu prisnost porodice koja je, nažalost, gledajući na taj Zapad, danas uništena. Svi vidimo kada odemo u inostranstvo koliko su se ljudi otuđili. Porodica se odvojila, zaboravila. Ne samo ona šira, već čak i ona uža. Djeca zapostavljaju roditelje, roditelji djecu.
NN: Upravo se moje sljedeće pitanje vezuje za porodicu. Kaže se da je porodica “crkva u malom”. U vremenu otuđenosti i porodične udaljenosti, da li je Božić prilika za zbližavanje?
ALEKSIĆ: Kako da ne. Zato imamo vrijeme posta i molitve pred Božić, kada treba da se izmirimo. Ako smo se zamjerili i nešto ružno rekli, da pružimo ruku, da zatražimo oproštaj, da budemo bolji, da se ispravimo, da popravimo, da ne griješimo dalje. Ali nažalost, opet kažem, đavo, koji nikada ne miruje, traži način da ljude udalji. Zato imamo onu zapovijest koja kaže da poštujemo svoje roditelje, da poštujemo Boga, bližnje svoje, kao sami sebi. I dok god to čovjek u svom životu ne upražnjava, džaba sve. Porodica je i osnova svega. Na tome se zasniva sve, cijelo društvo. A opet, ako je bez Boga, ništa.
NN: Po Hristovom krštenju čuje se glas sa nebesa: “Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.” Koje Hristove osobine i poruke su danas najpotrebnije savremenom čovjeku?
ALEKSIĆ: Najviše ljubav. Ljubav koju čovjek treba da ima neiscrpno prema svakom. Da čovjek ne bude ljubomoran, zavidan, što je i neki prvi grijeh s kojim se čovjek udaljava od lica Božjega. A onda kao grudva snijega svaki grijeh koji se lijepi, uvećava tu grudvu. Postaje jedna lavina koja čovjeka odnese.
Apostol Pavle rekao je da, ako nemamo ljubav u Bogu, sve je uzaludno. I mi vidimo da se čovjek otuđio zato što mu je materijalno bogatstvo postavljeno kao prvo.
NN: Koja bi bila Vaša poruka vjernicima i svim ljudima povodom praznika Rođenja Hristovog?
ALEKSIĆ: Poruka je da moramo biti bolji, da radimo na sebi. Bez toga nam nema napretka.
Svi mi griješimo svake sekunde u danu, da li mišlju, da li riječju, da li djelima, ali zato nam je Bog poslao Sina svog da nas spasi od robovanja smrti, grijehu i đavolu, da bismo se popravili i bili bolji.
Dao nam je post i molitvu kao dva krila kojima treba da priđemo i dočekamo radosni praznik Hristovog rođenja, dao nam je ispovijest kao preumljenje, ispravljanje, popravljanje, da sebe popravimo. Kada smo dobri mi, tada možemo ispraviti i druge.
