Da godine nisu mjerilo za uspjeh dokaz je bend „Deminutiv“ iz Prnjavora koji sjajnim talentom iznova oduševljava publiku u čitavoj Bosni i Hercegovini, ali i u regionu. Članovi su se kroz godine mijenjali, ali trenutni sastav čine: Maja Kitić, Katarina Ćelić, Nemanja Danojević i Marko Marčeta.
Bend je osnovan 2019. godine i iza sebe već imaju pobjedu na sedmoj „Banjalučkoj gitarijadi“ 2022. godine, a ove godine plasirali su se i među 20 polufinalista od 358 prijavljenih bendova na najvećem takmičenju demo bendova jugoistočne Evrope „Demofestu“.
Vaš bend postoji već 4 godine. Kako ste se upoznali i okupili?
Što se tiče samog benda krenulo je to jako spontano. Okupili smo se u Prnjavoru da napravimo uličnu svirku humanitarnog karaktera. Tada smo imali 14-15 godina i htjeli smo samo da odvsiramo i da se raziđemo. Međutim, nije tako bilo. Taj trenutak bio je preloman i odlučili smo da osnujemo bend koji će imati svoju sudbinu. Nismo imali ni gdje da vježbamo, pa nam je drugar pomogao da nađemo prostor kako bismo mogli svirati.
Kakve su bile reakcije roditelja?
Roditelji nas nisu toliko podržavali u početku koliko to rade sada. Kad god smo nailazili na neke prepreke, kako kaže Katarina, moja majka je govorila: „Ajde, nema veze, ko zna gdje ćete biti za tri godine“. Mi nismo to tako doživljavali i čvrsto smo vjerovali da moramo raditi na sebi. Sada kada smo napravili nešto, moja majka se u nekim momentima brine više nego ja. Naši roditelji su na neki način članovi benda, jer su oni zaslužni za to što mi sada ovdje. Mene su roditelji stalno vozili iz Dervente u Prnjavor na probe, a to je veliko odricanje, priča basistkinja grupe Katarina Ćelić.
Poslije škole idemo na probe, dolazimo naveče kući u pola 11. Stalno su razmišljali o nama i brinuli se. Kada su krenuli nastupi nastali su neki drugi problemi. Među prvim svirkama bila je Velika Kladuša. Bilo mi je 15 godina i sad zamislite, trebam sjesti u auto sa drugarom koji je tek položio i da idem na svirku, nadovezao se gitarista benda Nemanja Danojević.
Danas je drugačija situacija. Naši roditelji se čak znaju i pojaviti na svirkama niotkuda. Nisu se međusobno poznavali, ali sada su se svi povezali pa često dolaze jedni drugima u goste.
Otkud ideja za ime benda i da li ima neko posebno značenje?
Počeli smo sa 10 članova, a kako je prethodno ime bilo loše, bivši bubnjar Nebojša došao je na ideju da ga promijenimo. Ime „Deminutiv“ nastalo je tako što je bend na kraju brojao četiri člana.
Osvojili ste prvo mjesto na banjalučkoj gitarijadi 2022. godine. Kakva su vaša iskustva i da li ste očekivali takav plasman?
Gitarijada je jedna angdota i stvarno nismo očekivali ovakav plasman. Prijavili smo se posljednji dan, a uslov za prijavu bile su tri autorske pjesme. Nismo bili optimistični kada smo se prijavili, jer smo imali samo jednu i po pjesmu. Još jedan od razloga zašto se nismo trebali prijaviti je taj što smo imali koncert sa školom i bili smo obavezni da dođemo. Nismo imali hrabrosti da otkažemo zato što smo igrali veliku ulogu u tom horu, kao i svaki drugi član. Pošto smo bili u stisci s vremenom, htjeli smo se dogovoriti sa organizatorom da nastupamo posljednji. Jedva smo stigli na gitarijadu. Otpisali smo sve jer smo bili razočarani i pod stresom, ali smo bili zadovoljni što smo uopšte nastupali. Na koncu se sve dobro završilo i osvojili smo neočekivano prvo mjesto.
Da li ste najmlađi bend na našim prostorima?
Jesmo mlad bend, ali vjerujemo da ima i mlađih od nas. Bez lažne skromnosti, mislimo da ne postoji nijedan mlađi bend sličan nama kada je iskustvo u pitanju. Vjerovatno će i ostali isplivati vremenom.
Jeste li se nekada susretali sa negativnim rekcijama i komentarima zbog vaših godina?
Često se dešavaju situacije da i dan danas, nakon četiri godine sviranja ljudi traže da nas prvo čuju, pa tek onda da zakažemo svirku. Ima mnogo podcjenjivanja. Ljudi i dalje smatraju da smo niko i ništa, iako su već čuli kako sviramo. Razumljivo je da imaju takvu reakciju, ali mislimo da ne treba gledati po godinama. Milion je takvih primjera čiji rad stvarno treba cijeniti, bez obzira na starost članova u nekom bendu.
Iako ste imali jako uspješnu godinu, doživjeli ste, nažalost, i tragediju. Izgubili ste člana benda, Nebojšu Vukovića. Kao omaž njemu nastala je pjesma „Sjenka“. Kažite nam nešto više o njoj.
Pjesma je nastala na druženju i radionici sa članovima Mostar Rok škole, koji su nas afirmisali da počnemo s autorskim radom. Htjeli smo da stvorimo poznanstva sa ljudima iz našeg svijeta. Tada smo već tri godine bili bend, pa su nam rekli da dođemo kod njih kada napravimo pjesmu. Zajedno s njima smo sve snimili. Nismo mislili da smo spremni za autorski rad, čak smo došli na radionice sa stavom da nismo jos dorasli tome. Ponudili su nam snimanje pjesme u njihovom studiju. Odmah smo prihvatili, jer je to stvarno vrijedna stvar. Tada smo i završili pjesmu „Sjenka“ koju je zajedno sa nama radio bivši bubnjar Nebojša. Spletom okolnosti nismo stigli snimiti spot i nismo bili zadovoljni kako smo odradili, pa je nismo odmah objavili. Znojile su se ruke i bilo je treme, ali Nebojša je uradio najbolje što je mogao. To su bubnjevi koji su danas u pjesmi, a mi smo ponovo uradili miks kod Dražena Kecmana u Aleksandrovcu. Spot je radio Dejan Bećarević i čitav je posvećen našem Neši. Veliku ulogu u svemu odigrao je i naš menadžer Vedran Đurašinović koji nam je puno pomogao.
Krajnje ozbiljno pristupate muzici i svirkama, iako ste jako mladi. Ko su vam uzori od stranih i domaćih izvođača?
Od samog početka pristupamo ozbljno svemu i trudimo se uvijek da sve što radimo bude kvalitetno i da svaku pjesmu navježbamo što bolje možemo. Nismo imali neke uzore, jer slušamo različite žanrove muzike.
Kako kažu, najviše cijene i slušaju Milana Mladenovića i sve što se bazira na njegovom radu. Dodaju i to da se bave i klasičnom muzikom.
Koji su vaši planovi i ambicije za ovu godinu?
Uvijek težimo da sve sto radimo podižemo na neki viši nivo. Planiramo se nastaviti baviti autorskim radom. Želimo da objavimo još pjesama, da snimimo i neki album. Jedna od želja nam je i da sviramo još više, da se širimo, putujemo i da upoznamo što više ljudi.
Be the first to comment