Mirjana Bojić rodom je iz Prnjavora, a radi za firmu “FFHS Fernfachhochschule Schweiz” koja je svoje sjediste zadnjih par godina imala u Regensdorf-u kod Ciriha, prije nego što se premjestila u sami grad Cirih.
Firma je prije zatvaranja sjedišta, nabavila za nove prostorije šta im je trebalo, a zatim su ponudili radnicima da isto to urade ukoliko je nekome nešto potrebno. Nakon toga im je plan bio da sve stvari koje ostanu stave na licitaciju za prodaju.
– Poslije razgovora sa suprugom Duškom došla sam na ideju da pitam da uzmem sve preostale stvari za sebe da bi mogli poslati kao humanitarnu pomoć za Republiku Srpsku. Zahvaljujući raznim člancima u novinama, pronašla sam Miroslava Mikija Stojnića koji se već godinama unazad bavi se humanitarnim akcijama, i znala sam da bi nam on sigurno mogao pomoći oko toga. Duško je odmah stupio u kontakt sa Mikijem. Tada je krenula akcija i mogu slobodno reći veliki stresovi, jer smo bili jako kratki sa vremenom – ispričala je Mirjana za BLink.
Kontaktirali su prvo čelne ljude iz rodnog grada Prnjavora, koji su bili na početku zainteresovani, ali su ih nažalost ostavili par dana u neizvjestnost. Da bi na kraju odbili njihovu pomoć. Iz kojih razloga ni sama Mirjana ne zna.
BLINK.ba
GlavnaBanjalukaNovosti
NESVAKIDAŠNJA PRIČA Kako je dijaspora iz Ciriha transportovala pomoć za banjalučke osnovce (FOTO)
Foto: Ustupljena fotografija
NESVAKIDAŠNJA PRIČA Kako je dijaspora iz Ciriha transportovala pomoć za banjalučke osnovce (FOTO)
Oprema koja će unaprijediti kvalitet rada u osnovnim školama u Banjaluci stigla je zahvaljujući ovi humanim ljudima.
Mirjana Bojić rodom je iz Prnjavora, a radi za firmu “FFHS Fernfachhochschule Schweiz” koja je svoje sjediste zadnjih par godina imala u Regensdorf-u kod Ciriha, prije nego što se premjestila u sami grad Cirih.
Firma je prije zatvaranja sjedišta, nabavila za nove prostorije šta im je trebalo, a zatim su ponudili radnicima da isto to urade ukoliko je nekome nešto potrebno. Nakon toga im je plan bio da sve stvari koje ostanu stave na licitaciju za prodaju.
– Poslije razgovora sa suprugom Duškom došla sam na ideju da pitam da uzmem sve preostale stvari za sebe da bi mogli poslati kao humanitarnu pomoć za Republiku Srpsku. Zahvaljujući raznim člancima u novinama, pronašla sam Miroslava Mikija Stojnića koji se već godinama unazad bavi se humanitarnim akcijama, i znala sam da bi nam on sigurno mogao pomoći oko toga. Duško je odmah stupio u kontakt sa Mikijem. Tada je krenula akcija i mogu slobodno reći veliki stresovi, jer smo bili jako kratki sa vremenom – ispričala je Mirjana za BLink.
Kontaktirali su prvo čelne ljude iz rodnog grada Prnjavora, koji su bili na početku zainteresovani, ali su ih nažalost ostavili par dana u neizvjestnost. Da bi na kraju odbili njihovu pomoć. Iz kojih razloga ni sama Mirjana ne zna.
– Tada smo sa kratkog vremena, došli do još kraćeg. Uspostavili smo onda kontakt sa Gradom Banjaluka, zahvaljujući muževoj poznanici i oni su bez puno razmišljanja odmah prihvatili našu pomoć – kaže Mirjana i nastavlja:
– Tada je najveći problem bio naći šleper za transport svih tih stvari. Bio je to već ponedjeljak, a stvari su morale izaći iz škole u četvrtak. Suprug i Miki su krenuli zvati njihove kontakte ,ali nažalost bez puno pozitivnih rezultata. Nakon mnogobrojnih poziva muž je uspio naći šleper, ali je vlasnik nakon pregovora oko transporta odustao iz manjka pouzdanja u našu akciju. Mozda je to bila čak i sreća u nesreći jer je zatim suprug preko jednog druga nakon uspio naći čak i dva druga šlepera, koja su pristala odmah – prisjeća se Mirjana.
Uprkos kratkom roku šleperi su uspijeli stići za Cirih na vrijeme, ali je tada naš problem bio drugi…utovar.
– Uprkos nšsem oglasavanju u razne grupe nas Srba u Švajcarskoj ,niko se nije odazvao, što je baš razočarajuće. U pomoć mužu i meni pristigli su nam dvojica kolega – Milan Panić i Mladen Popovic, kao i moja drugarica Bojana Messmer, i svima želimo od srca da se zahvalimo – kaže naša sagovornica.
– Iako smo u jednu ruku razočarani jer nismo mogli naći veću pomoć za transport , nakon svih poteskoća smo radosni što se ova humanitarna akcija završila na najbolji mogući način, te da će sva ova školska oprema pomoći i usrećiti našu djecu. Nastavljamo sa humanitarnim radom – zaključuje Mirjana.
Podsjetimo, u banjalučke osnovne škole juče je iz Ciriha stigla ova donacija čija je vrijednost preko 50.000 evra.
Kako je rekao gradski menadžer, Bojan Kresojević, oprema koja je prijeko potrebna svim školama u Banjaluci, biće raspoređena u sve osnovne škole, a u skladu sa trebovanjem.
Oprema se odnosi na inventar potreban školama, poput klupa, stolica, računara i slično.
BLink ba
Be the first to comment