Zlatko Burić sportista je čija je karijera trajala gotovo tri decenije, zahvaljujući vrhunskim rezultatima koje je postizao u toku svoje boksačke karijere sa pravom može ponijeti titulu legende jugoslovenskoga boksa. Zlatno razdoblje Jugosoovenskoga boksa je bilo tokom 70-ih i 80-ih kada su postizani vrhunski rezultati na medjunarodnoj sceni kako u amaterskoj tako i u profesionalnoj kategoriji.
U amaterskom ringu Zlatko je boksovao od 1974. do 1995. u tom periodu uspio je postati tri puta prvak Jugoslavije, dva puta je bio drugi i jednom treći. Takođe postao je prvak Balkana, osvojio je četiri medalje na openima Svjetskoga kupa, 37 puta je boksovao za reprezentaciju Jugoslavije, a što se klubova tiče branio je boje BK Radnički iz Slavonskoga Broda, i BK Pula. U sezoni 1986-87. sa Pulom je osvoio titulu ekipnoga vicešampiona Jugoslavije. Pored svih navedenih uspjeha u pomenutom periodu od kojih je svaki veliki na svoj način, i svaki ima svoju draž i težinu, ipak Open Svejtskoga kupa iz 1986. koji se održao u Štoholmu je imao svoju posebnu priču. Dvadesetšestogodišnji Burić je bio u sjajnoj formi pa su do finala redom padali predstavnik Afrike, Rusije, SAD-a, da bi u finalu Zlatko ukrstio rukavice sa slavnim Kubanskim boksačem Hernandezom.
– Tokom duela obojica smo bili po dva puta u nokdaunu. Prštalo je na sve strane, a publika je borbu ispratila na nogama. Kada je završio meč, kao da je neko ugasio svjetlo i više se ništa ne sjećam, pa čak ni detalja sa proglašenja pobjednika. Poslije nekog vremena sam se pribrao i vidio da kod sebe imam prilično puno novca od nagrade, veliki pehar, dok sam medalju umotao u peškir sa željom da je pokažem roditeljima po povratku kući. Uz sve to, svi su prilazili da mi čestitaju na izvanrednom meču. Bio sam uvjeren da sam pobijedio, međutim, tek sljedećeg dana, u avionu koji se vraćao u Jugoslaviju, saznao sam od drugova da sam poražen sa 2:3. Bilo mi je teško, ali sam shvatio da sam dao sve od sebe i da sam poražen od boljeg. Ta borba mi je pokazala koliko je boks opasan sport, jer se praktično ničeg nisam sjećao. Međutim, kada bih imao priliku da ponovo počnem ispočetka, uvijek bih se odlučio za “plemenitu vještinu” – dodao je na kraju Burić.
Nakon amaterskoga ringa Zlatko je uplovio u profesionalne bokserske vode u kojima je bio od 2000. do 2005. iako je proveo pet godina u profi ringu za to vrijeme je odboksovao tek šest mečeva od kojih je svih šest riješio u svoju korist,pa ostaje žal što je sve stalo na tih šest mečeva, jer sudeći po njima Burić je djelovao nepobjedivo.
Kada se podvuče crta na boksersku karijeru ovoga Prnjavoroskoga asa bilans je sledeći: Zlatko je u karijeri odboksovao 328 mečeva od kojih je sa podignutim rukama kojima je proslovaljao pobjede ring napuštao 267 puta, neriješenih borbi je imao 18, dok je u karijeri pretrpio 43 poraza.
Po okončanju bokserske karijere popularni Zlaja se upustio u trenerske vode, iako u toku karijere nije boksovao u BK Slaviji iz Banja Luke, premda mu je to kako sam kaže bila velika greška jer je na stolu imao ponudu Slavije ali se ipak zbog izdašsne novčane ponude odlučio za Rijeku uprkos činjenici što je Slavija predstavljala jednu od najjačih bokserskih školi na prostoru bivše Jugoslavije koja je izrodila asove poput Beneša i Josipovića. Neodlazak u Slaviju kao bokser pokušao je da nadomjesti počevši da radi kao trener u redovima Banjalučana. Nakon toga odlučio se na samostalni poduhvat pa je u svome Prnjavoru u zimu 2014. osnovao BK Ring koji do dana današnjeg postoji i radi. Ono što ga je motivisalo da osnuje ovaj klub je činjenica da je ovo područje uvjek imalo dobre borce, a kako sam kaže najveća želja mu je da kroz par godina iz nejgovog kluba na bokserku scenu izadju kvalitetni borci, koji bi jednog dana učestovali na međunarodnim takmičenjima i osvajali titule.
Prnjavor.info – Zoran Ančić
Be the first to comment