Tekst je preuzet iz lista Vreme, objavljenog 29. septembra 1936. godine, i prenosi se u originalnom obliku, bez ikakvih izmjena.
Jedan seljak iz okoline Prnjavora govori pet stranih jezika
nemački, mađarski, rumunski, ruski i poljski i razume japanski

Prnjavor, 27 septembra 1936. godina. — U celom ovom kraju ime Trivun Petković-Gajić vrlo dobro je poznato. To je čovek koji zna najviše stranih jezika.
Još kao dečko od 14 godina pobegao je iz svog rodnog sela Srpske Moravice (današnja Mravica), u Srezu prnjavorskom. Tako se jednog dana našao kao radnik na nekoj železnici u Austro-Ugarskoj. U Mađarskoj je svršio rudarsku školu i naučio mađarski jezik. Odatle je otišao u Rumuniju i tamo je ostao kao rudar i naučio rumunski. Potom je otišao u Poljsku, a zatim u Rusiju. U obe zemlje proveo je po nekoliko godina dok je naučio jezike. Za vreme rusko-japanskog rata pao je u japansko ropstvo. Tamo je ostao skoro dve godine i naučio japanski. U Americi je ostao dok je naučio engleski. Potom je obišao Španiju i Italiju, gde je već znao. Posle je u Sarsku oblast, da radi kao rudar i uči francuski.
U svom rodnom selu počeo je da živi vrlo bedno. Kupio je kao razne rude. Iz dana u dan je stario i siromašio. Dospeo je skoro do prosjačkog štapa. Uprkos kući koja prokišnjava ima čitavu zbirku raznih ruda. Stoji u vezi s Etnografskim muzejem u Sarajevu.
(Vreme)





